Gif by Metal Machine

55 godina kasnije: zašto Paranoid i dalje zvuči opasno dobro

Kada se Black Sabbath 1970. godine zatvorio u studio, niko nije zamišljao da će brzinski sklepana numera od svega par minuta postati trajni simbol jednog muzičkog pravca. „Paranoid“ je nastao gotovo slučajno, da popuni album, ali upravo ta nesavršenost učinila ga je savršenim – sirovim i iskrenim, kao spontani krik generacije koja nije imala mnogo izbora osim da vikne protiv sopstvene nesigurnosti.


Zvuk koji je postavio temelje

Toni Ajomi je u svojoj gitari pronašao nešto više od rifova – pronašao je jezik nove epohe. Kada se njegov gitarski zid susreo sa Ozzyjevim vokalom, Geezerovim basom i Wardovim bubnjevima, nastao je zvuk koji nije pripadao ni bluzu, ni rokenrolu, već nečemu neimenovanom. Taj „neimenovani zvuk“ kasnije će postati heavy metal. „Paranoid“ je bio dokaz da i najkraća pesma može da ostavi najduži trag, da manje reči i više buke mogu preneti emociju moćnije nego simfonija.

Black Sabbath, 1970. (Arhiva Michael Ochs/Getty Images)



Pesma jednog vremena, ali i svih vremena
Britanija sedamdesetih bila je zemlja u krizi – radnička klasa, nezaposlenost, bes. „Paranoid“ je zvučao kao sirovi stenogram tog društvenog stanja. U isto vreme, pesma je govorila i o unutrašnjim krizama, o anksioznosti i paranoji koje nisu vezane samo za jednu generaciju. Danas, 55 godina kasnije, dok živimo u svetu prepunom nesigurnosti i preopterećenosti informacijama, „Paranoid“ zvuči možda i aktuelnije nego tada.



Album

– Objavljen: 18. septembra 1970. u UK, 7. januara 1971. u SAD
– Etiketa: Vertigo / Warner Bros. Records
– Producent: Rodger Bain
– Snimljen: jun 1970, Regent Sound i Island Studios, London
– Trajanje: 41:51
– Broj pesama: 8, uključujući klasike War Pigs, Iron Man, Paranoid, Planet Caravan
– Originalni planirani naziv albuma bio je War Pigs, ali etiketa je izabrala „Paranoid“.

Kritike 70-tih i danas

Black Sabbath: Paranoid (1970)

U trenutku kada je Paranoid objavljen, 1970. godine, kritika ga nije dočekala raširenih ruku. Britanska muzička štampa bila je skeptična: album je nazivan „jadnim“ i „praznim“, a Black Sabbath su poredili sa „Cream, ali gorim“. U tadašnjem okruženju, gde su dominirali progresivni i art-rock bendovi, Sabbath su delovali suviše sirovo i nepolirano.

Danas, pola veka kasnije, slika je potpuno drugačija. Paranoid se smatra temeljem heavy metala i jednim od najuticajnijih albuma u istoriji popularne muzike. Savremene recenzije ga slave kao ploču koja je oblikovala generacije, a ono što je nekada viđeno kao slabost — sirovost i jednostavnost — sada se ističe kao njegova najveća vrlina.

Nasleđe koje ne bledi

Pesma i album otvorili su put bendovima koji će tek doći – od Nirvane do Rage Against the Machine – svima onima koji su tražili jednostavan, sirov izraz otpora. „Paranoid“ je više od pesme: to je kapsula vremena i univerzalni podsetnik da muzika, kada je iskrena, nikada ne stari. Kada danas zasvira njegov početni rif, ne slušamo arhivu, već i dalje osećamo puls živog bunta.

Facebook

Najčitanije