Promo cover

Bonamasa i Galager: novi album otkriva ljubav prema bluzu koja traje četvrt veka

Jedan čovek nikad nije upoznao drugog. Ipak, jedan je oblikovao ceo muzički život ovog drugog.

Džo Bonamasa ima devetnaest godina kada snima debitantski album. Prva pesma na njemu je „Cradle Rock“ — kompozicija Rorija Galagera (Rory Gallagher). Nije to bio slučaj niti kalkuacija. Bio je to jedini prirodni izbor za gitaristu koji je odrastao slušajući „Irish Tour ’74“ kao neku vrstu bibije električne gitare. „Sećam se tog glasa i jedinstvenog tona gitare koji je prodirav kroz zidove moje sobe u ranim godinama“, rekao je Bonamasa. „Moj otac, koji me je izložio toliko velikim gitaristima svog doba, brzo me je nagovorio da slušam Rorija i učim od njega.“

Dvadeset i šest godina nakon tog debitantskog albuma, Bonamasa je stajao na bini u Korku — Galagherovom rodnom gradu — i svirao njegovu muziku pred rasprodanom publikom koja je dolazila sa svih krajeva sveta. „The Spirit of Rory: Live from Cork“ nije nastao iz ambicije. Nastao je iz straha. „Sama pomisao na to uplašila me je“, rekao je. „Da, bio sam prestrašen da pokušam, ali istovremeno tako počastvovan što je njegova porodica smatrala da bih mogao biti dorastao tom zadatku.“ Galagerova porodica ga je pozvala, dala mu blagoslov i pozajmila mu nešto što nije imalo cenu — Galagerovu sopstvenu gitaru iz 1930, National Triolian resonator, iz Korskog javnog muzeja. Na njoj je odsvirao „As the Crow Flies“. Sala je ućutala.

Četrnaest pesama, tri rasprodane večeri, jedna publika koja je taj grad i tu muziku nosila u grudima decenijama. „Ovo je bio Rorijev grad i Rorijev narod. Nismo ih smeli izneveriti“, rekao je Bonamasa. Album je objavljen 19. juna 2026. i već nosi ocenu jednog od najautentičnijih bluz rok tributa decenije. Bonus materijal uključuje razgovore sa Brajanom Mejom i Slešom — i oni koji su Galagera poznavali i oni koji su, poput Bonamase, učili od njega kroz ploče, svi kažu isto: postoji samo jedan Rori Galager. A Bonamasa je možda jedini koji je bio dostojan da mu priđe dovoljno blizu — ne da ga kopira, već da ga podseti.

Ono što čujete na ovim snimcima je naš najiskreniiji pokušaj da odamo počast Roriju Galageru — čoveku koga nikad nisam upoznao, ali koga toliko duboko divim. Njegova muzika je deo mene i zahvalan sam što smo mogli da doprinesemo, na mali način, njegovom trajnom nasleđu.“

Facebook

Najčitanije