Novi dolazak slavnog italijanskog superstara 26. aprila u Srbiju nije prošao bez velikog broja hitova kao i cike i vriske u publici
piše: Ivana Đukić
Beograd se još jednom družio sa slavnim italijanskim muzičarom Erosom Ramacotijem /Eros Ramazzotti/.
Mesto – Beogradska Arena, koju je popularni pevač punio već tri puta ranijih godina /2012, 2019, 2023/.
Prvi put u Srbiji kada nam je gostovao, zaobišao je Beograd, već je pevao 2006. godine u Novom Sadu, na stadionu Vojvodina.
Još jedan muzički vremeplov i spektakl i još jedan opšti utisak da svi mi ovde mnogo bolje poznajemo italijanski jezik nego što to mislimo.
Kako drugačije objasniti to što je publika 2/3 Erosovih pesama znala od „A do Š“?
Eros, ali i organizatori koncerta – kompanija Skymusic nisu se u startu nešto proslavili, ali je posle sve došlo na svoje.

Najjeftinija ulaznica bila je čak 4.300 dinara (za poslednjih dvadesetak redova na vrhu Arene) dok su oni u sredini recimo plaćali čak 7.000 dinara. Mnogo!
Zbog toga je prilično tužno izgledala Beogradska Arena pola sata pre početka spektakla, onako sa upaljenim svetlima – dosta praznih mesta. Neki oko nas na tribinama komentarisali su da je organizator mogao i malo više karata da deli kako bi vizuelni doživljaj krcate Arene bio zaista takav.
Četiri video-bima na bini, ali nijedan upaljeni na „kocki“ nasred Arene. Dakle, neki u publici od visećih zvučnika ništa nisu videli kako treba sa video-bimova na bini. Loše.
Drugo, Erosu i bendu trebalo je bar tri pesme da izvedu kako bi ušli u formu i osetiili publiku.
„Taxi story“, „Quanto Amore Sei“ i „Un Cuore Con Le Ali“ prošle su blago, beskrvno, što je Erosu bio signal da se publici obrati na srpskom. Pun pogodak!
Ruše se barijere, publika više nije u pozeraj fazonu (a takvih je bilo mnogo), a ni on nije bio u grču.
Na bini ozbiljan bend – tri gitare i bas, po dva seta bubnjeva i klavijatura, saksofonista, tri fantastična prateća ženska vokala i povremeno korišćene perkusija.
Eros Ramacoti počinje da trči po velikoj bini, mi gledamo u pretraživaču koliko ima godina – 63! Bome, svaka čast.
Posle prve tri pesme tokom kojih su svi izgledali u Areni kao da su preskočili večeru, hitovi „Un’ Emozione Per Sempre“, „I Belong To You“ i „Stella Gemella“ uz želju Ramacotija da svi upale kamere na telefonima – konačno dižu masu na noge.

Uz „Adesso Tu“ i „Dove C’e Musica“ Eros odlazi prvi put u publiku. Fotka se sa raspomamljenim ženama i ljubomornim partnerima, a onda finišira blok druženja sa „Se Bastasse“.
Na hitu „Musica E“ prateći vokali idu na akapela fazon i cela Arena se ori. Šest minuta.
A onda još jedno mega iznenađenje. Da li ste Erosa ikada mogli da zamislite kao fana Boba Marlija? Niko nije – ali on je odsvirao „No Woman No Cry“ i to u skroz rege fazonu.
I leži mu i te kako, antologijski momenat. Svi su popadali na ovaj gest. Ne zna se odakle inspiracija, no je izvedba bila fenomenalna.
Još jedno ogromno iznenađenje – Eros koji tik pred „Fuoco nel fuoco“ seda za perkusije i otaktira neverovatnu solažu!
Ljudi, od mlitavog početka do spektakularnog kraja. Uz „Cose Della Vita“, pa onda i bis.
A na njemu „Un Angelo Disteso Al Sole“ i legendarna „Piu Bella Cosa“.
Ako ljude možemo da podelimo po tome kako stare i kako se pune energijom, kriterijum za prvo bi bio da neko stari kao vino ili kao grožđe, a za drugo: ili se s protokom vremena puni ili opada.
Ovaj čovek je kao vino koje se puni kako stvari odmiču. Do kraja svirke on je skakao kao da mu je dvadesetak leta i delovao je kao da nema nameru da stane.
Još jedan neočekivani gest pred kraj – “razvijena” srpska trobojka na sva tri vezana video-bima!
Što je izazvalo opštu euforiju. Na kraju smo otkrili i ko stoji iza tri božanstvena ženska glasa: Monika, Zoe i Sara.
Dugi, dugiiii aplauz na kraju i publika koja nema nameru da krene…
Na kraju ipak ono naše tipično: vredelo je svaku paru.


Ivan Makragić je dramaturg, novinar i kreativni autor rođen u Beogradu, snažno vezan za umetnost, kulturu i medije. Njegova raznovrsna karijera obuhvata radio, televiziju, film, pozorište i digitalne platforme. Pisao je za TANJUG i brojne domaće i regionalne medije, a danas radi kao corporate i content writer u kompaniji Zepter International.
Kao autor neguje stil koji spaja stručnost, kulturološku osetljivost i toplinu pripovedanja. Piše o filmu, muzici, pozorištu, televiziji i pop kulturi, stvarajući tekstove koji povezuju znanje, iskustvo i emotivnu dubinu.