EXIT bez Srbije — mali osvrt: kako je prošao u Crnoj Gori i šta ljudi u Srbiji zaista misle

Prva epizoda „EXIT to Montenegro“ održana je od 3. do 6. jula na Velikoj plaži u Ulcinju — i po svemu sudeći, publika je odgovorila iznad očekivanja organizatora. Prema pisanju Rockography Magazina, festival je tokom dve noći okupio više od 50.000 posetilaca, uz nastupe Monolinka, Džejmija Džonsa (Jamie Jones), Stefana Bodzina (Stephan Bodzin), Maceo Pleksa (Maceo Plex) i drugih. Poslednje veče je, kako navode, kulminiralo kitesurfing spektaklom iznad plaže i jutarnjim setom Maceo Pleksa — potpuno drugačija vizuelna estetika od one na koju je publika navikla na Petrovaradinskoj tvrđavi, ali sa istim intenzitetom energije.

Crnogorske vlasti tretiraju projekat kao turistički adut prvog reda: očekuje se da „EXIT to Montenegro“ (Ulcinj u julu, Budva krajem avgusta) donese bar 210.000 noćenja i preko 40 miliona evra prihoda ovog leta, uz besplatan ulaz za posetioce kao deo strategije za produženje sezone.

A šta se u međuvremenu dešava u Novom Sadu?

Ovde priča postaje emotivnija. Dnevni list Danas objavio je tekst pod naslovom „Novi Sad bez EXIT-a: Ko kome više fali i šta zbog toga gubi grad?“, u kom grad ovog leta, po prvi put u 25 godina, ne živi festivalskim ritmom. Radijski voditelj Ivan Varnju za taj tekst kaže da mu festival, iskreno, ne nedostaje — smatra da se EXIT davno udaljio od grada, da je i pored državnog sufinansiranja i dalje naplaćivao karte i sklapao komercijalne ugovore, i da lokalna muzička scena od svega toga nije dobila mnogo. Tekst dodaje da je, u istom talasu gašenja festivala bez finansiranja, nastradao i Tamburica fest — pa Novi Sad ovog leta ostaje bez dva svoja tradicionalna kulturna događaja.

S druge strane, komentari čitalaca na portalu 021 pokazuju koliko je tema politički naelektrisana, od gorko-ironičnih („Odlazi Exit, dolazi Baja Mali Knindža…“) do onih koji EXIT-u zameraju što je dugo čekao da javno podrži studentske proteste, pa do onih koji smatraju da je odlazak festivala direktna posledica gušenja slobode govora u zemlji. Malo je neutralnih glasova, uglavnom je podela oštra: jedni gledaju na EXIT kao na simbol koji je Srbija sama oterala, drugi kao na privatan biznis koji „nikome nije dužan“.
Vredi pomenuti i simbolički trenutak od pre nekoliko nedelja: na koncertu u Beogradu, frontmen benda IDLES Džo Talbot (Joe Talbot) je tokom nastupa uzviknuo „Pumpaj“ na srpskom, gest solidarnosti sa protestima koji je dodatno pojačao osećaj da se muzička scena, i domaća i strana, ovog leta ne može odvojiti od političkog trenutka u zemlji.

Ukratko

EXIT u Crnoj Gori — brojkama gledano, deluje kao neupitan uspeh i model koji Ulcinj i Budva planiraju da ponove i naredne godine. Ali u Srbiji je osećaj mnogo slojevitiji: nostalgija za tvrđavom preplićе se sa gorčinom oko toga zašto je festival morao da ode, i sa iskrenom podelom da li je Novom Sadu, u krajnjoj liniji, uopšte falio.

Facebook

Najčitanije