Najbolja beogradska žurka na reci viđena je 13. juna uz Gobline i Savršene marginalce
Piše: Ilija Đukić
Ko nije bio, ima za čim da žali! Ko je bio – tražio je još!
Kakva žurka u Luci Beograd uz Dunav u prostoru Open Air Corner uz legendarne pank rok grupe Goblini i Savršeni Marginalci (ex-Hladno Pivo).
Povod ovog savršenog okupljanja u subotu, 13. juna na reci bio je izlazak živog albuma Goblina “Live in KST 2”, koji je promovisan tokom proleća i sa kog su skinuta dva singla za pesme “Splet okolnosti” i “Luna”.
Zoran Vulović Vule i ekipa iz beogradske promoterske kuće i koncertne agencije Long Play, inače koncertno izuzetno aktivna ove godine, tačno je znala koja lokacija jedino može da prija i mlađima i starijima za skakutanje, pevanje, dranje, dizanje pesnica u vazduh i pokliča “Ima nas gomila”.
Ukratko – i Marginalci i Goblini su oduvali! Nije se znalo ko bolje prži sa bine, ali atmosfera je bila krajnje drugačija tokom nastupa.

Iz ko zna kojih razloga, na Marginalcima je bilo kao u pozorištu na otvorenom. Suba i ekipa, isti oni momci koji su poslednjih tridesetak godina okupljali po nekoliko hiljada fanova u publici, dok je frontmen bio Mile Kekin, sada su svirali pred prilično statičnim personama.
Velika je enigma zašto je na nastupu tri od četiri člana eks Hladnog Piva bilo tako inertno u publici. Mileta Kekina odavno nema u priči, čovek sada peva o tome da vam “Zubić Vila daje krila” i pritom i ima neku novu publiku koja nikako više nije pank, ali Marginalci?
Fantastični! Kao u najboljim danima. Publika? Skoro pa za obaranje na ispitu.
Kao da su propitivali grupu pola sata da li su to stvarno članovi Hladnog Piva. Lepo su prihvatali njihove pesme, ali više onako ljubazno, nego energično.
Oko 700 nas ih je slušalo oko 45 minuta, a da je maksimum 50 skakalo i pevalo. To Hladno Pivo NIJE zaslužilo, a ovo JESU njegovi članovi koji JESU svirali 80 posto pesama ove grupe.
“Debeli”, “Trening za umiranje”, “Šank”, “Nema više”, “Bubašvabe”, “Rigoleto” “Ne volim te”…sve što svi odavno znamo.
Usput su nam servirali “Basta Estrada” i “Drop the bomb”, pesme s njihovog novog albuma koje zvuče mnooogo moćno.
Za kraj pank obrade monumentalnih kompozicija – legendarna “The Lion Sleeps Tonight” /više verzija poznato, od Solomona Linda i njegove grupe “The Evening Birds“, preko bendova “The Tokens“ i “Tight Fit“ do pevača Roberta John-a/, i “Joanna” Edija Granta. Malo li je?




Pred Marginalcima je, iako više nemaju 25 godina, sjajna pank rok budućnost, a pred beogradskom publikom da stavi prst na čelo i zapita se čemu takav, blago rečeno mlak prijem legendi.
Ono što je još tokom Marginalaca bilo primećeno je da će ovo biti porodičan dan, odnosno porodično pank rok veče. Neverovatan broj 40+ i 50+ sa decom, pa čak i sa unucima!
Prizor za pamćenje. I svi su znali pesme i Marginalaca i Goblina.
Respect što su tu. Više da pokažu deci šta oni vole, kao da su mnogima ovo prve svirke u životu. Ako je tako – fenomenalan izbor.
Pred Gobline je pao totalni mrak.
Ovaj pank rok bend iz Šapca nastup otvara hitom “Mirno more”.
Publika se konačno razmrdala. Nema objašnjenja što je spavala tokom Marginalaca koji su bili – Savršeni.
Frontmen Goblina – Branko Golubović Golub nastavlja da urla, bend da prži na “Luna”. Pali se prva od nekoliko baklji za dizanje atmosfere.
Na “U magnovenju” – konačno prava šutka! Na “Petra je noćas pijan” proslava života i panka, svi skaču i u delirijumu su.
Goblini iznenada koče sa “U odbrani zla”, ali to što skoro svi u publici znaju svaki stih pokazuje da je opus grupe savladan “od A do Š”.
Golub nastavlja sa naslovima “Voz” i “Više te neću moliti za ljubav” dok se mi u publici borimo s prvim komarcima.
Malo komaraca, malo finih dama s lepezama, tik do polugolog lika ispolivanog pivom i jednog para od kojih istetovirani lik nosi malo dete od nekih 10 godina na mišici, a žena skakuće kraj njih.
Prvi pravi ršum nastaje kada Goblini uzviknu “Sunčicaaaa, Zvončicaaaa”!





Kreće potpuni haos sa “Cipjonka”, “Ona misli da zna” i naravno “Anja, volim te” – obrada hit pesme “Kako bih volio da si tu“ /1984/ slovenačkog electro synth pop benda “Video sex“ sa vokalom Anjom Rupel, kada pada najveća šutka večeri.
Blok najvećih hitova zaključuje se sa “LSD se vraća kući”, a onda Goblini iznenada prelaze na sjajne obrade.
Prvo slušamo “Kuda idu izgubljene devojke (Tamara)” pop muzičara Borisa Novkovića, pa KUD Idijote sa “Marjane moj”, onda prelazimo na šok obradu Bajaginog hita “Samo nam je ljubav potrebna”!
Negde je Golub pred kraj pesme ubacio “Satisfaction” od The Rolling Stones više fore radi, mada bi ovo prijalo i Miku Džegeru da čuje u pank fazonu.
Stvar “Roba s greškom” na koju se dodaju “Vratiću se ja” i “Negde pred zoru”, najavljuju skori kraj koncerta koji je usledio sa “Daleki put” i “Punk’s not dead”.
Uočavamo da se premalo pilo večeras, pritom ne mislimo (samo) na alkohol, možda zato što su šankovi bili predaleko od bine, pa je ljude mrzelo da se šećkaju umesto da se provode.
Goblini se na bis vraćaju sa “Decom iz komšiluka” kao i sa numerom “Sam-phone-glas”.
Himnu novog vremena “Ima nas” svi horski pevaju uz stisnute pesnice i vesele dlanove, a onda se šabačke ikone opraštaju od Luke Beograd sa pesmom “Za Lorenu”.
Kraj. Ali sa Goblinima i Marginalcima nikad nema kraja. To se i videlo među mlađarijom, koja je ushićeno mamama i tatama objašnjavala kako je sve bilo kul večeras.
Onako porodično i pankerski.

Ivan Makragić je dramaturg, novinar i kreativni autor rođen u Beogradu, snažno vezan za umetnost, kulturu i medije. Njegova raznovrsna karijera obuhvata radio, televiziju, film, pozorište i digitalne platforme. Pisao je za TANJUG i brojne domaće i regionalne medije, a danas radi kao corporate i content writer u kompaniji Zepter International.
Kao autor neguje stil koji spaja stručnost, kulturološku osetljivost i toplinu pripovedanja. Piše o filmu, muzici, pozorištu, televiziji i pop kulturi, stvarajući tekstove koji povezuju znanje, iskustvo i emotivnu dubinu.