Fotografija: Univerzitet Alabama

Japanski naučnici otkrili vezu između sede kose i raka kože

Izvor: The University of Tokyo – institut za medicinsko istraživanje, Tokijo

Istraživanje sa Univerziteta u Tokiju otkriva da su sedenje kose i melanom dva različita ishoda istog procesa u ćelijama – zaštita ili opasnost.

Japanski istraživači otkrili su da sedenje kose i melanom — najopasniji oblik raka kože — dele zajedničko ćelijsko poreklo. Kada oštećenje DNK pogodi matične ćelije melanocita, one mogu da uđu u zaštitni proces poznat kao seno-diferencijacija, što dovodi do gubitka pigmenta i pojave sede kose. Međutim, pod uticajem kancerogena, ovaj zaštitni mehanizam može biti zaobiđen, pa oštećene ćelije nastavljaju da opstaju i postaju kancerogene. Ova ravnoteža između gubitka i preživljavanja ćelija otkriva skrivenu vezu između starenja i raka.

DNK oštećenje – zajednički koren starenja i bolesti

Tokom života, naše ćelije neprestano su izložene unutrašnjim i spoljašnjim faktorima koji mogu oštetiti DNK. Takva oštećenja su odavno poznata kao uzrok starenja i nastanka tumora, ali naučnici su decenijama pokušavali da razjasne tačnu vezu između ova dva procesa — naročito način na koji oštećene matične ćelije utiču na zdravlje tkiva tokom vremena.

Matične ćelije melanocita (McSC) su specijalizovane ćelije koje proizvode melanocite, pigmentarne ćelije odgovorne za boju naše kože i kose. Kod sisara, ove ćelije se nalaze u delu folikula poznatom kao “bulge-sub-bulge” zona. Tamo opstaju kao nezreli melanoblasti koji obezbeđuju da se pigment obnavlja tokom svakog ciklusa rasta kose.

Foto: Univerzitet Alabama


Kako oštećenje DNK izaziva sedenje kose

Studija, objavljena 6. oktobra 2025. godine u časopisu Nature Cell Biology, koju su vodili profesorka Emi Nišimura i asistent Jasuaki Mohri sa Univerziteta u Tokiju, pratila je reakcije McSC ćelija na različite tipove oštećenja DNK. Korišćenjem dugoročnog praćenja i analize gena kod miševa, istraživači su otkrili da kada McSC ćelije dožive prekide u duplim lancima DNK, one prolaze kroz proces poznat kao senescence-coupled differentiation (seno-diferencijacija).

U tom stanju, matične ćelije prestaju da se dele i prelaze u zrele oblike, što na kraju dovodi do njihovog nestanka i pojave sede kose. Ovaj proces kontroliše aktivacija signalnog puta p53-p21, poznatog i kao “čuvar genoma”.

Kada zaštita zakaže: put ka melanomu

Kada su iste ćelije izložene određenim kancerogenima — poput hemikalije 7,12-dimetilbenz(a)antracena ili UVB zračenja — one ne ulaze u zaštitni proces seno-diferencijacije. Umesto toga, oštećene ćelije izbegavaju gubitak funkcije i nastavljaju da se umnožavaju. To im omogućava širenje uz pomoć signalnih molekula iz okolnih tkiva, poznatih kao KIT ligandi.

Ovi signali blokiraju odbrambeni mehanizam ćelije i preusmeravaju je ka stanju koje pogoduje nastanku tumora. Drugim rečima, ćelija koja bi inače “izbledela” kao središnji pramen kose, sada preživljava i postaje potencijalno kancerogena.

Dve strane iste ćelije: sedina ili rak

Profesorka Nišimura objašnjava: „Ovi nalazi pokazuju da jedna ista populacija matičnih ćelija može da sledi dve suprotne sudbine — iscrpljenje ili širenje — u zavisnosti od vrste stresa i signala iz okruženja.”

Dodaje da ovo istraživanje menja pogled na sedenje kose i melanom, koji više ne treba posmatrati kao nepovezane pojave, već kao dve moguće posledice istog biološkog procesa.

Granica između zaštite i opasnosti

Istraživači naglašavaju da njihova otkrića ne znače da sedenje kose štiti od raka. Umesto toga, seno-diferencijacija se pojavljuje kao prirodni mehanizam odbrane — način na koji telo uklanja oštećene ćelije pre nego što postanu opasne. Kada ovaj proces zakaže ili ga kancerogeni zaobiđu, oštećene ćelije mogu preživeti i razviti se u melanom.

Veza između starenja, raka i ćelijskog samouništenja

Ovo otkriće povezuje biologiju starenja sa mehanizmima koji dovode do raka, otkrivajući kako telo bira između žrtvovanja oštećenih ćelija i njihovog preživljavanja. Naučnici ističu i značaj prirodnog procesa poznatog kao senoliza — “programiranog uklanjanja” starih ćelija koje bi mogle postati kancerogene.

Na taj način, prirodni gubitak pigmenta u kosi postaje deo šireg sistema zaštite. U toj biološkoj ironiji, sedina — znak prolaznosti i vremena — možda je ujedno i tihi dokaz da naš organizam još uvek zna kako da se odbrani od sopstvenih slabosti.

Facebook

Najčitanije