Kako je Led Zeppelin odbranio jednu od najvećih pesama svih vremena

Postoje pesme koje obeleže jednu generaciju, a postoje i one koje prerastu sopstveno vreme. „Stairway to Heaven“ spada upravo u tu drugu kategoriju. Objavljena 1971. godine, ova kompozicija Led Zeppelina postala je simbol klasičnog roka, ali je više od četiri decenije kasnije završila u centru jedne od najvažnijih pravnih bitaka u istoriji muzike. Spor je pokrenut 2014. godine, kada je nasledstvo gitariste Rendija Volfa (Randy Wolfe), poznatijeg kao Randy California iz grupe Spirit, optužilo Džimija Pejdža Pagea i Roberta Planta da su uvodnu gitarističku deonicu preuzeli iz instrumentalne numere „Taurus“ iz 1968. godine.

Suđenje koje je počelo 2016. godine otvorilo je mnogo šire pitanje od same pesme: gde se završava inspiracija, a gde počinje plagijat? Poznato je da su Led Zeppelin i Spirit delili koncertne bine krajem šezdesetih godina, pa je postojala realna mogućnost da su članovi britanskog benda čuli „Taurus“. Međutim, Pejdž je pod zakletvom izjavio da nikada nije čuo tu kompoziciju sve dok ljudi nisu počeli da objavljuju poređenja na internetu godinama kasnije. Takođe je priznao da poseduje neke albume grupe Spirit, ali nije mogao da objasni kako su dospeli u njegovu kolekciju.

Na kraju, presudila je muzika, a ne emocije. Porota je zaključila da određene silazne akordne progresije i arpeđa predstavljaju osnovne muzičke elemente koji ne mogu biti ekskluzivno vlasništvo jednog autora. Prvobitna presuda iz 2016. bila je u korist Led Zeppelina, zatim je usledilo novo razmatranje, da bi 2020. godine američki Apelacioni sud definitivno potvrdio da „Stairway to Heaven“ nije plagijat. Nekoliko meseci kasnije, Vrhovni sud SAD odbio je da razmatra novu žalbu, čime je slučaj konačno zatvoren.

Nakon presude, Frensis Malofij, advokat gospodina Skidmora, rekao je: „Očigledno je sud pogrešio. Ovo je veliki gubitak za kreatore, one koje zakoni o autorskim pravima treba da štite.“

Bend je 2012. godine demantovao optužbe da je ukrao gitarski rif iz uvoda pjesme „Stairway to Heaven“. (Foto: Associated Press)

Izjava Džimi Pejdža

„Nikada nisam čuo tu pesmu sve dok ljudi nisu počeli da je upoređuju sa ‘Stairway to Heaven’.“

Nakon pobede na suđenju, članovi benda su zajednički saopštili:

„Zahvalni smo poroti što je potvrdila ono što znamo već 45 godina.“

Možda je upravo ova priča najbolji dokaz zašto je „Stairway to Heaven“ opstala duže od bilo koje kontroverze. Nije reč samo o tome da li nekoliko tonova zvuči slično. Reč je o tome kako umetnici grade sopstveni izraz od uticaja koji ih okružuju. Rok muzika nikada nije nastajala u vakuumu – ona je oduvek bila razgovor između generacija.

Istovremeno, ovaj slučaj ostaje važna lekcija za celu muzičku industriju. Da je presuda otišla u drugom smeru, mogla je zauvek promeniti način na koji se posmatraju inspiracija, harmonije i kreativni proces u popularnoj muzici. Mnogi pravni stručnjaci smatraju da je upravo ovaj slučaj postavio nove granice autorskog prava za buduće generacije autora.

Facebook

Najčitanije