MPM

Naučnici potvrdili: genetski gradivni blokovi postoje van Zemlje

Naučnici su poslednjih godina potvrdili da su u meteoritima pronađene sve nukleobaze koje čine DNK i RNK, čime je zatvoren jedan od ključnih krugova u razumevanju hemijskog porekla života. Reč je o adeninu, gvaninu, citozinu, timinu (DNK) i uracilu (RNK) — osnovnim molekulima koji omogućavaju skladištenje i prenos genetske informacije.

Ključni proboj iz 2022. godine

Veliki napredak objavljen je 2022. godine u časopisu Nature Communications, kada je međunarodni tim istraživača analizirao uzorke ugljeničnih hondrita — meteorita nastalih pre više od 4,5 milijardi godina, u ranoj fazi Sunčevog sistema. Među analiziranim uzorcima našli su se i delovi čuvenog meteorita Murchison, koji je pao u Australiji 1969. godine.

Zašto je otkriće važno

Ranija istraživanja već su potvrdila prisustvo aminokiselina i šećera u meteoritima, ali je nedostajao kompletan skup nukleobaza. Posebno je problematičan bio citozin, koji je nestabilan u vodenom okruženju i teško se očuva tokom geoloških procesa. Njegovo otkriće predstavljalo je presudan dokaz da kompletna „genetska azbuka“ može nastati izvan Zemlje.

Isključivanje zemaljske kontaminacije

Da bi isključili mogućnost da su molekuli nastali na Zemlji, naučnici su primenili izotopsku analizu ugljenika i azota. Odnosi izotopa nisu odgovarali biološkim procesima na Zemlji, već hemiji karakterističnoj za međuzvezdani prostor — što znači da su nukleobaze formirane u svemiru, pre nego što su meteoriti pali na našu planetu.

Kako nastaju nukleobaze u svemiru

Hemijski modeli pokazuju da nukleobaze mogu nastati u hladnim kosmičkim oblacima pod uticajem ultravioletnog zračenja, amonijaka, vode i ugljenikovih jedinjenja. Takvi uslovi postoje u protoplanetarnim diskovima širom galaksije, što sugeriše da ove molekule nisu retkost, već prirodan proizvod kosmičke hemije.

Šta ovo otkriće ne znači

Važno je naglasiti da ne postoje dokazi da su DNK, RNK ili živi organizmi stigli na Zemlju iz svemira. Reč je o hemijskim pretečama života, a ne o „gotovom životu“. Ovi molekuli predstavljaju osnovu na kojoj biološki procesi mogu da se razviju na planetama sa odgovarajućim uslovima.

Uticaj na astrobiologiju

Ako su osnovni molekuli genetike prisutni u asteroidima i kometama, mlade planete mogu dobiti „hemijski početni kapital“ još tokom svog formiranja. Zbog toga se fokus istraživanja pomera ka razumevanju kako i gde se ti molekuli organizuju u stabilne, samoreplikujuće sisteme.

Raste interesovanje za Mars, kao i za ledene mesece poput Evrope i Enceladusa, gde postoje dokazi o tečnoj vodi i aktivnoj hemiji. Ako su nukleobaze univerzalne, potraga za životom ne počinje od nule, već od poznate hemijske osnove.

Facebook

Najčitanije