Nedelja, 26. april: tri inostrana muzičara u Beogradu: Eros Ramazzotti, Hugh Cornwell, Tigran Hamasyan


Vikend u Beogradu izuzetno je bogat prema pregledu ko nam sve gostuje u Beogradu od stranih muzičlara.

Tako je petak, 24.04. rezervisan za nemački hevi metal „Grave Digger“ (Dorćol Platz), engleske pankere „GBH“ (Zappa Baza) i System of a Down + Slipknot tribute (Zappa Barka).

Nedelja, 26. april je eksplozivno bogata, imamo tri sjajna izbora:

Eros Ramazzotti – Beogradska Arena (
organizacija: SkyMusic)
Hugh Cornwell – Zappa Baza (
organizacija: Long Play)
Tigran Hamasyan
Kolarčeva zadužbina (organizator: Sonic Frontier Promotions

EROS RAMAZZOTTI
Nedelja, 26. april, 20:00h
Beogradska Arena



Slavni italijanski pop pevač Eros Ramacoti (Eros Ramazzotti) stiže nam četvrti put u prestonicu Srbije, i to upravo u Beogradsku Arenu, u nedelju, 26. aprila (20:00h).

Ipak, ukupno je to peti put u Srbiji, jer je Eros Ramacoti prvi put kod nas imao koncert u Novom Sadu, na stadionu Vojvodine.

Organizaciju potpisuje koncertna agencija i produkcija SkyMusic, koja nam ove godine dovodi ponovo i američkog rokera Lenija Kravica (17. jun – Ušće Park), hevi metal atrakciju „Judas Priest“ (28. avgust, Ušće park), britanski hard rok bend „Deep Purple“ (10. oktobar, Beogradska Arena).

 Koncert Erosa Ramacotija se realizuje u okviru njegove svetske turneje „Una Storia Importante“, koja italijanskog kantautora vodi kroz 30 zemalja.

Biće to veoma uzbudljivo putovanje kroz 30 zemalja, podeljeno u četiri etape koje obuhvataju Italiju, Evropu, Severnu Ameriku i Kanadu i Latinsku Ameriku.

Turneja Ramacotija jeste samo sa jednim ciljem: osvojiti srca publike širom sveta.

Jedna važna priča“, kako glasi prevod sa italijanskog ove turneje – „Una Storia Importante“, postaje naziv muzičke priče i avanture koja govori o dubokoj vezi između Erosa i njegove publike.
U pitanju je veoma autentična i postojana veza, koja prevazilazi vreme, granice i generacije.


Priča ispunjena muzikom, emocijama i zajedničkim trenucima, koja se i dalje piše istom snagom kao i uvek do sada u dugoj karijeri, koja traje više od četiri decenije, od 1982. godine.

Tokom bogate karijere prodao je više od 80 miliona albuma i dostigao 9.3 milijarde strimova širom sveta, što je impresivno i izvanredno!

Eros Ramacoti, ikona italijanske i svetske pop muzike,  snimio je 16 studijskih albuma, ostvaruje često rasprodate evropske i svetske turneje, osvajao je nagrade, priznanja i pohvale.

Pop zvezda smatra se za jednog od najuspešnijih italijanskih umetnika i pesme su mu obeležile istoriju italijanske muzike i obišle čitavu planetu.




Studijski albumi Erosa Ramacotija su sledeći:

Cuori agitati (1985)

Nuovi eroi (1986)

In certi momenti (1987)

Musica è (1988)

In ogni senso (1990)

Tutte storie (1993)

Dove c’è musica (1996)

Stilelibero (2000)

9 (2003)

Calma apparente (2005)

Ali e radici (2009)

Noi (2012)

Perfetto (2015)

Vita ce n’è (2018)

Battito Infinito (2022)

Una storia importante (2025)


Osim navedenih, Eros je objavio  EP izdanje, kompilacije i live albume.

Takođe u kolekciji se nalaze i nezvanični albumi – „Eros in concert“ (2 CD, 1991), „Eros“ (1997), „Eros live“ (album sa koncertnim snimcima, 1998), e² (2007).






Eros Walter Luciano Ramazzotti je istovremeno pevač, tekstopisac, kompozitor i muzički producent.
Osim u celoj Italiji, Ramacoti je slavan i u svim zemljama Evrope, u zemljama italijanskog i španskog govornog područja, posebno je dobrim delom objavljivao albume na italijanskom i španskom jeziku.

Velika muzička italijanska zvezda ostvarivala je duete sa mnogim slavnim kolegama u Americ i Engleskoj, sa kojima je imao sjajne duete: Cher, Tina Turner, Anastacia, Joe Cocker, Julio Iglesias, Ricky Martin, Alejandro Sanz, Carlos Santana, Alicia Keys, kao i sunarodnici raznolikih žanrovskih opredeljenja –  Andrea Bocelli, Ornella Vanoni, Luciano Pavarotti, Laura Pausini, Raf , Giorgia and Elisa.

Stručna javnost mu je pružila veliku čast i doprinos, tako da je osvajao italijanske nagrade, više puta –  Wind & Music Awards, četiri World Music Awards, tri BMI Latin Awards, takođe i Lo Nuestro Awards i Premios Ondas Career Award.

Do sada je tri puta osvajao vrlo lako i divno Beogradsku Arenu (2009, 2019, 2023), verujemo da će i sada biti identičan užitak kod gledaoca.

Naravno, kada je bio premijerno 2006. u našoj zemlji, dakle pre ravno 20 godina, Eros Ramacoti je bio prava senzacija u Novom Sadu, na spektakularnom koncertu na stadionu Vojvodina, jedinom nastupu koji je kod nas imao na otvoenom.


SANREMO, ITALY – FEBRUARY 26: Eros Ramazzotti attends the 76th Sanremo Music Festival 2026 at Teatro Ariston on February 26, 2026 in Sanremo, Italy. (Photo by Daniele Venturelli/Getty Images)





HUGH CORNWELL
Nedelja, 26. april, 21:00h
Zappa Baza

Antologijski rok muzičar Hju Kornvel (Hugh Cornwell) stiže u nedelju, 26. aprila u klub Zappa baza, u organizaciji srpske koncertne agencije i producentske kuće Long Play, na čijem je čelu nekada aktivni muzičar Zoran Vulović Vule, jedna od ključnih muzičkih figura pop rok grupe „U škripcu“.


Čuveni pevač, gitarista i autor Cornwell je nekadašnji frontmen engleskog sastava „The Stranglers“ vraća se u glavni grad Srbije posle tačno 13 godina i njegovog gostovanja na Long Night festivalu, takođe u organizaciji Long Play-a, na sceni sale „Amerikana“ Doma omladine Beograda.

Bend „The Stranglers“, osnovan 1974. godine, varirao je u više žanrovskih opredeljenja: post punk, new wave, punk rock, art rock, pub rock.

Kao vođa grupe, Hju Kornvel je svojevremeno bio glavni autor skoro svih najefektnijih pesama ovog sastava, koje se nalaze na 10 albuma. Kornvel je bio u bendu punih 16 godina (1974 – 1990).

Debi album „Rattus Norvegicus“ iz 1977. godine već ih je istakao kao bend koji obećava i tada su iznedrili veoma važne pesme za dalju karijeru „Peaches“ i „(Get A) Grip (On Yourself)“.

Nizali su veoma produktivno i naredne albume, u proseku po jedan materijal godišnje – „No More Heroes“, „Black and White“, „The Raven“ i „The Gospel According to the Meninblack“.

Poslednji album u ovom nizu je omiljeni Hjuov od „Strenglersa“, i učvrstili su Kornvelov status veoma jedinstvenog i inovativnog autora i muzičara.


U ogromnom opusu grupe od 18 studijskih albuma, pamte se mnogi klasici, a Kornvel je ostavio dubokog traga sa prvih 10 izdanja do 1990. godine.

Remek delo – klasik „Golden Brown“ sa albuma „La Folie“ ostaje zauvek urezano u sve naše pore i sva naša čula, a reči imaju višeslojna značenja i predstavljaju pravu malu školu pisanja pesama, kako su ocenili stručnjaci za ovu grupu i rokenrol sferu. Ta pesma jeste jedno posebno remek delo.
 Istinski neprolazna numera je zauzela visoko drugo mesto britanske top-liste singlova.
Posle 10. albuma simbolično nazvanog „10“, Hju Kornvel je lagano napustio bend i započeo vrlo uspešnu solo karijeru.



Diskografija „The Stranglers“

Studijski albumi sa Hjuom Kornvelom:

Rattus Norvegicus (1977)

No More Heroes (1977)

Black and White (1978)

The Raven (1979)

The Gospel According to the Meninblack (1981)

La Folie (1981)

Feline (1983)

Aural Sculpture (1984)

Dreamtime (1986)

10 (1990)


Bez Hugh-a Cronwell-a:

Stranglers in the Night (1992)

About Time (1995)

Written in Red (1997)

Coup de Grace (1998)

Norfolk Coast (2004)

Suite XVI (2006)

Giants (2012)

Dark Matters (2021)


Kornelov pionirski iskorak u solo vode dogodio se, zapravo, još 1979. godine, u saradnji sa kolegom Robertom Vilijamsom, bubnjarom grupe „Captain Beefheart“, na albumu „Nosferatu“.

Ipak, Hjuov prvi „pravi“ solo album bio je „Wolf“ 1988. godine, dakle paralelno ga je stvarao dok je još bio lider i vokal „The Stranglers“.

„Wolf“ je naišao je na dobar prijem u Americi, posebno na alternativnim top-listama, što važi i za sva  Kornvelova kasnija solo izdanja.

Album od pre deset godina – „This Time It’s Personal“ (2016) donosi Kornvelu novu saradnju, sa pank pesnikom Džonom Kuperom Klarkom, što je bila Hjuova i Džonova lična, intimna nota, jer je ceo projekat zasnovan na posebnim verzijama – interpretacijama pesama koje su obeležile njihovu mladost.

Prema oceni stručne javnosti – muzičkih publicista, novinara, kritičara, deveti solo album „Monster“ (2018) i za sada poslednji „Moments of Madness“ (2022) proglasili su vrhuncem njegove karijere i najznačajnijim albumima koje je snimio.



Diskografija mu je bogata nakon izlaska iz benda „The Stranglers“:

Studijski albumsi:

Wolf (1988)

Wired (1993) (naslov albuma u SAD: „First Bus to Babylon“, 1999)

Guilty (1997) (naslov albuma u SAD: „Black Hair, Black Eyes, Black Suit“, 1999)

Hi Fi (2000)

Footprints in the Desert (2002)

Beyond Elysian Fields (2004)

Hooverdam (2008)

Totem and Taboo (2012)

Monster (2018)

Moments of Madness (2022)



Live albumI:

Mayday (1999, 2002)

Solo (1999)

In the Dock (2003)

Live It and Breathe It (2005) (odabrani najbolji momenti sa izdanja „People, Places, Pieces“)

Dirty Dozen (2006) (odabrani najbolji momenti sa izdanja „People, Places, Pieces“)

People, Places, Pieces3CD box set (2006)

Beyond Acoustic Fields (2007) (live akustični studijski projekat sa izdanja „Beyond Elysian Fields“, limited edition, samo na turnejama se prodaje)

New Songs for King Kong – 2CD (2010)

Live at the Vera – 2CD (2014)

Kompilacije: „You’re Covered“ (2011) i  „The Fall and Rise of Hugh Cornwell“ (2015).

Hju Kornvel je postao i književnik, kao razne njegove kolege koje su pisale belestristiku, prozu – Nick Cave (ujedno je i scenarista za razne filmove, vestern orientacije), Ry Cooder, Bob Dylan, ili pokojni Leonard Cohen.

Svoje autobiografije su pisali – Sting, Eric Clapton, Keith Richards, a knjige putopisa gospodin David Byrne („Biciklistički dnevnici“).
Hju Kornvel je objavio šest knjiga do sada:

„Inside Information“ (1980) – pripoveda o vremenu kada je Kornvel proveo u zatvoru u Pentonvilu zbog posedovanaj opijata,

„The Stranglers – Song by Song“ (2001) – detaljan pregled i vodič fanovima kroz kompletan uvid u katalog kolekciju grupe „The Stranglers“,

A Multitude of Sins“ (2004) – autobiografija Hjua Kornvela,

„Window on the World“ (2011) – roman,

„Arnold Drive“ (2014) – roman,

„Future Tense“ (2020).




TIGRAN HAMASYAN
Nedelja, 26. april, 21:00h
Kolarčeva zadužbina


Jermenski pijanista Tigran Hamasjan po drugi put će održati koncert u Srbiji, u Beogradu, na sceni Velike dvorane Kolarčeve zadužbine u nedelju, 26. aprila (20:00h).

Umetnik će nastupiti sa svojim kvartetom gde će predstaviti program autorskih kompozicija.

Koncert organizuje agencija Sonic Frontier Promotions.

Podsetimo, Hamasjan je svirao u prestonici Srbije pre 15 godina na 27. izdanju Beogradskog jazz festivala u Domu omladine Beograda.

Beogradska publika imaće priliku da u nedelju, 26.04. uživo čuje njegov nedavno objavljeni album Manifeste (2026) i doživi fuziju džez improvizacije, progresivnog roka i folklornog nasleđa Jermenije.

Ovoga puta, umesto solistički, Tigran u Kolarčevu Zadužbinu dolazi sa četvoročlanim bendom.

Karijera mu traje 25 godina, tako da slavi lep jubilej ove 2026. godine.
Od početka karijere 2001. godine, Tigran Hamasjan osvaja probranu publiku u stvaralaštvu raznolikih žanrova, od džeza, preko jermenskog folka do jazz fusion-a i progressive rock-a.

Tigran-Hamasyan-Portrait



Tigran Hamasjan (Hamasyan), rođen 1987. godine, jeste pijanista i kompozitor, čiji veoma jedinstveni zvuk spaja džez improvizaciju i progresivni rok sa muzikom rodne Jermenije, neobičnim taktovima i uz koktel akustičnog i elektronskog motiva.

Pohvale su mu uputili prave legende jazz univerzuma kao Herbi Henkok i pokojni Čik Korija.

Veoma snažno je inspirisan američkom folk tradicijom i američkom i britanskom progresiv muzikom („Pink Floyd“, „The Who“, „Jethro Tull“, „Queen“), što se posebno ogleda na njegovom studijskom albumu„Red Hail“.  Sa druge strane, njegov solo album „A Fable“ vuče jasne i čvrste uticaje iz jermenske folk muzike.

Čak i u svojim najizraženijim džez kompozicijama i izvedbama poznatih džez komada, njegove improvizacije često sadrže ukrase zasnovane na skalama iz bliskoistočnih i jugozapadnoazijskih tradicija.

Tigran Hamasyan dolazi u trenutku veoam važnog umetničkog zamaha. Nakon uspeha konceptualnog albuma The Bird of a Thousand Voices iz 2024. godine, muzički umetnik vrlo predano nastavlja istraživanje kroz svoj najnoviji projekat Manifeste (2026).
 Sniman u studijima širom sveta – od Jerevana, Atine, Moskve sve do Los Anđelesa – novi studijski materijal predstavlja hrabar, višedimenzionalni iskaz gde se spajaju ritmička kompleksnost, jermenski folk koreni, horska mistika i filmski zvučni pejzaži.

Tigran Hamasjan kao autor celog albuma opisuje stvaranje ove muzike kao proces u kojem se kroz zvuk traži odgovor na pitanje ko smo zapravo i kako da ostanemo povezani sa onim što je ljudsko u nama. 


Svetska kritika i čitava stručna muzička javnost Hamasyana opisuje kao virtuoza koji sa neverovatnom lakoćom kombinuje složene ritmove sa eteričnim vokalima i besprekornom tehnikom.

Dobitnik je prestižnih nagrada:
na Montreux Jazz Festivalu 2003.Montreal (Kanada),
Thelonious Monk International Jazz Piano Competition 2006.
godine – Solun (Grčka),
Victoires de la Musique
 (ekvivalent Gremija u Francuskoj).

Mediji opisuju njegovu muziku kao „spoj džeza, minimalizma, elektronike, folka i kantautorskih elemenata… agresivnih ritmova, besprekornog sviranja klavira i drevnih melodija. Nećete čuti ništa slično„.





Diskografija – studijski albumi:

2006      World Passion  

2007      New Era             

2009      Aratta Rebirth: Red Hail                          

2011      A Fable Verve   

2013      Shadow Theater             

2015      Mockroot          

2015      Luys i Luso        

2017      An Ancient Observer    

2019      They Say Nothing Stays the Same (Original Motion Picture Soundtrack)                           

2020      The Call Within               

2022      StandArt                           

2024      The Bird of a Thousand Voices

2026      Manifeste          

EP izdanja:

EP No. 1 (2011) – objavljeno ekskluzivno na vinilu i na digitalnim servisima za download

The Poet (2014)

For Gyumri (2018)


Pregled najvažnijih nagrada u karijeri Tigrana Hamasijana:

2002: 3rd Prize Concours International de Piano-Jazz Martial Solal (Paris)

2003: 1st Prize Jazz à Juan Révélations in the jazz instrumental category

2003: 1st Prize Prix de la Critique et du Public, Concours de Piano du Montreux Jazz Festival

2005: 3rd Prize Concours de Piano-Jazz de Moscou

2005: 1st Prize 8ème Concours de Solistes de Jazz de Monaco

2006: 1st Prize Thelonious Monk Institute of Jazz International Competition

2006: 2nd Prize Concours International de Piano-Jazz Martial Solal

2013: Vilcek Prize for Creative Promise in Contemporary Music

2015: Paul Acket Award in the North Sea Jazz Festival

2016: ECHO Jazz Awards.


Odaberite svoje favorite za nedelju, 26. aprila: Eros Ramazzotti, Hugh Cornwell ili Tigran Hamasyan!



Ivan Makragić

Facebook

Najčitanije