Majkl Patland - Photoshot

Pre 54 godine objavljen je album Led Zeppelin IV: dan kada je svet upoznao Stairway to Heaven

Kada je 8. novembra 1971. godine objavljen četvrti album grupe Led Zeppelin, svet nije znao da prisustvuje rođenju jedne od najvažnijih ploča u istoriji muzike. Neimenovan, sa mističnim simbolima umesto naslova, album je postao poznat jednostavno kao Led Zeppelin IV — a njegov uticaj odjekuje i pola veka kasnije.

Od prvih taktova pesme “Black Dog”, preko ritmičke eksplozije “Rock and Roll” do epske “Stairway to Heaven”, bend je spojio sve što je znao — blues, folk, mistiku i beskompromisni rock. Kritičari su govorili da “ovo nije album, već manifest energije”. Magazin Rolling Stone je kasnije zapisao: “Led Zeppelin IV je trenutak kada su se bogovi gitare popeli na svoje planine.”

Jedan od najcitiranijih momenata iz istorije rocka – “Stairway to Heaven” – nastao je gotovo slučajno. Džimi Pejdž (Jimmy Page) je rekao: “Pisali smo u kolibi u Velsu. Bilo je hladno, ali muzika je bila topla. Nismo znali da stvaramo legendu.” Ta pesma, duga osam minuta, postala je neraskidiva veza između mistike i mainstream-a, između introspektivnosti i buke.

Album Led Zeppelin 4 / Wikipedia


Od svih njihovih albuma, četvrti je najraznovrsniji, najodvažniji i najbesmrtniji,” napisao je Loudersound u svojoj retrospektivnoj recenziji. Pesme poput “The Battle of Evermore” i “Going to California” pokazale su nežniju, introspektivniju stranu benda, dok je “When the Levee Breaks” zapečatila njihovu reputaciju gospodara ritma.

Na Consequence portalu stoji:

Uspeh Led Zeppelin IV pokazao je da su mogli da razbiju sve granice žanra i da ih niko više ne može uhvatiti.” U to vreme, bend je izbegavao radio-formule, odbijao televizijske nastupe i oslanjao se na koncertnu magiju. Taj potez se ispostavio proročanskim: album je prodat u više od 37 miliona primeraka širom sveta.

Gibson EDS-1275 gitara korišćena uživo za pesmu „Stairway to Heaven“ / Wikipedia

Danas, više od pet decenija kasnije, Led Zeppelin IV je i dalje nezaobilazna tačka u svakom razgovoru o muzici. “To je ploča koja ne stari,” napisao je Classic Rock Magazine. “Gitare su sirove, vokal Roberta Planta (Robert Plant) je pun mistike, a Bonamov (John Bonham) bubanj zvuči kao udarac zemlje o nebo.”

Kada je Pejdž 2014. godine remasterovao album, rekao je skromno: “Nismo želeli da budemo deo trenda. Samo smo svirali. Ali ako nešto traje pedeset godina, možda to ipak znači da smo pogodili pravu notu.” I zaista — Led Zeppelin IV nije samo album, već zvuk epohe koji i dalje odjekuje kroz svaku generaciju koja se usudi da sanja glasno.

Facebook

Najčitanije