Davorin Popović – Glas Sarajeva

Bio je septembar u Sarajevu kada se rodio Davorin Popović 23, septembar 1946., čovek koga su zvali Pevač. Ako ga gledaš iz blizine, nije to bio samo frontmen Indexa – bio je lice grada, ritam ulice, glas koji je znao da nosi i setu i nadu u isto vreme.

Kada bi izašao na binu, nisi imao utisak da pred tobom stoji zvijezda. Izgledao je kao komšija s kojim si juče pio kafu, samo što je on imao dar da tvoju svakodnevicu pretvori u pesmu. Njegov glas bio je tanak i snažan istovremeno – svila koja skriva čelik. I baš zbog toga te je hvatao za srce, ne napadno, nego onako, tiho i nepovratno.

Indexi su bili laboratorija Sarajeva, a Davorin je bio njihov dokaz. Svaka njihova pjesma bila je mali manifest tog vremena – ‘Balada’, ‘Jutro će promeniti sve’ – to nisu bile samo melodije. To su bila ogledala grada gde se pevao sevdah, slušali Beatlesi, a u isto vreme u kafićima svirao džez.

U gradu koji je disao kosmopolitski duh, Popović je bio i boem i gospodin, neko ko je mogao biti i na naslovnici modnog magazina i u kafani do ponoći. Njegova nehajna elegancija bila je zaštitni znak – frizura, pogled, osmijeh koji ne obećava ništa, a daje sve.

Umro je 2001. godine, ali ono što je ostalo nije samo nostalgija. Njegov glas je ostao da kruži kao dokaz da je postojalo Sarajevo koje se znalo smejati, tugovati, i plesati u istom dahu. On je bio most između prošlog i budućeg, između univerzalnog i lokalnog. I svaki put kada se pusti Indexi, Davorin kao da sedne za naš sto, zapali cigaretu i krene pevati, kao da se ništa nije promenilo.

To je ostavština Pevača – ne monumentalna, nego ljudska. On je podsetnik da i nostalgija može biti otpor: da kažemo sebi da je bilo lepo, i da je vredelo.

Facebook

Najčitanije