U sećanju na Dženis Džoplin – glas koji nikada nije glumio

Dženis Džoplin rođena je 19. januara 1943. godine u Port Arturu, u Teksasu, u sredini koja nije imala mnogo razumevanja za njenu različitost. Još kao tinejdžerka osećala je snažnu privlačnost prema bluzu i staroj afroameričkoj muzici, pronalazeći utočište u glasovima Besi Smit i Lida Belija. U tim pesmama nije tražila tehniku, već istinu – onu sirovu, nesređenu emociju koja će kasnije postati njeno najjače oružje.

Početkom šezdesetih dolazi u San Francisko, grad koji je tada pulsirao kontrakulturom, slobodom i eksperimentom. Pravi proboj ostvaruje kao pevačica grupe Big Brother and the Holding Company, a njen nastup na festivalu Monterey Pop 1967. godine postaje prelomni trenutak ne samo u njenoj karijeri, već i u istoriji rok muzike. Na sceni nije glumila – ona je doslovno davala sebe, do poslednjeg daha, do poslednjeg krika.

Janis nije pevala pesme, ona ih je proživljavala. Njene interpretacije numera poput „Piece of My Heart“, „Summertime“ i „Cry Baby“ zvučale su kao ispovesti, ponekad bolne, ponekad prkosne, ali uvek iskrene. Nakon razlaza sa Big Brotherom, nastavlja solo karijeru uz Kozmic Blues Band, a potom i Full Tilt Boogie Band, tražeći zvuk koji će joj omogućiti potpunu slobodu izraza.

Iza scenskog samopouzdanja krila se krhka ličnost. Slava, pritisak i lične nesigurnosti često su je vodili u autodestrukciju. Ipak, upravo u tom haosu nastaje album „Pearl“, njen poslednji i najzreliji rad, objavljen posthumno. Pesma „Me and Bobby McGee“ postaje simbol slobode koju je tražila čitavog života – i jedini broj jedan hit u njenoj karijeri.

Janis Džoplin umrla je 4. oktobra 1970. godine, sa samo 27 godina. Njena smrt učvrstila je mit, ali nije definisala njeno nasleđe. Ono živi u glasu koji i danas zvuči neukroćeno, ranjivo i snažno u isto vreme. U svetu koji često traži savršenstvo, Janis je ostala podsetnik da je autentičnost najradikalniji oblik umetnosti.

Facebook

Najčitanije