Vreme.com

U sećanju na Petra Kralja — više od 3.000 predstava, glas koji je disao zajedno sa scenom

Na današnji dan, 10. novembra 2011. godine, preminuo je Petar Kralj — glumac čiji glas, pogled i smirenost i danas odzvanjaju scenama jugoslovenskog i srpskog teatra i filma.

Ostavio je za sobom karijeru dugu gotovo pola veka, ispunjenu ulogama koje su oblikovale generacije gledalaca i definisale pojam glumačke istine.

Rođen 4. aprila 1941. u Zagrebu, Kralj je detinjstvo proveo u Novom Sadu, gde je završio gimnaziju. Ljubav prema sceni odvela ga je u Beograd, na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju, gde je diplomirao glumu i ubrzo postao jedno od prepoznatljivih lica jugoslovenskog glumišta.

Njegov profesionalni dom bio je Atelje 212, kojem se pridružio 1968. godine.

Vesna Lalić

Na toj sceni odigrao je više od 3.000 predstava, a njegov glas i prisustvo postali su sinonim za pozorišnu disciplinu i strast. Posebno se pamti monodrama „Živeo život Tola Manojlović“, koju je Kralj izvodio više od 400 puta tokom četiri decenije — jedan od najdugovečnijih scenskih projekata na ovim prostorima.

Pored pozorišta, bio je neumoran u filmu i televiziji. Ostao je zapamćen po ulogama u ostvarenjima kao što su „Podzemlje“ (u ulozi doktora Mirkovića), „Sveti Georgije ubiva aždahu“, „Kraj dinastije Obrenović“ i „Svetozar Marković“. Njegov lik uvek je nosio neku vrstu dostojanstva — čak i kad je glumio poražene, male ljude, Kralj je iz njih izvlačio tihu veličinu.

Publika ga je volela, kolege poštovale, a kritika gotovo jednoglasno smatrala jednim od najpotpunijih glumaca svoje generacije. Dobitnik je svih najvažnijih nagrada u domaćem glumištu: Dobričin prsten, Sterijina nagrada, Nagrada Pavle Vuisić, Nagrada Miloš Žutić, i mnoge druge.

Njegov mirni izraz i smirena energija na sceni često su kontrirali burnim vremenima u kojima je stvarao.

Bio je most između epoha — glumac stare škole i svedok novog doba, čovek koji je verovao da je umetnost dužnost, a ne karijera.

Petar Kralj je za mnoge bio simbol integriteta i skromnosti. Nikada nije jurio popularnost, ali ga je publika obožavala. Često su ga jednostavno zvali — Pera. I to ime je ostalo zauvek u sećanju gledalaca, kao znak topline i bliskosti koju je nosio.

Četrnaest godina nakon njegove smrti, Kralj i dalje živi u sećanjima onih koji veruju da prava umetnost nikada ne zastari. Njegovo nasleđe nije samo ulogama, već u načinu na koji je pokazao da glumac može biti i moralna vertikala svog vremena.

Facebook

Najčitanije