Izvor: sciencenews

Astronomi zabeležili najraniji pogled na oblik supernove: udar liči na maslinu

Kada je ova supernova započela svoj život, izgledala je kao maslina — barem pre nego što je bila „protresena i promešana“.

Ovaj uvid, objavljen 12. novembra u časopisu Science Advances, dolazi iz novih posmatranja koja su nastala nakon smrti jedne masivne zvezde. Kao jedni od najdetaljnijih uvida ikada zabeleženih u prve trenutke supernove, nalazi naučnicima daju važne tragove o tome kako ovakve eksplozije počinju.

Dana 10. aprila 2024. godine, supernova je otkrivena u obližnjoj galaksiji. Tokom naredna 26 sata, međunarodni tim astronoma uspeo je da se organizuje i prikupi dodatna posmatranja pre nego što eksplozija previše napreduje. Njihov rad je omogućio najraniji pogled do sada na oblik bilo koje supernove — eksplozivne smrti masivne zvezde — i otkrio udarni talas koji probija površinu zvezde – piše sciencenews.
„Ovo je veoma važan set posmatranja“, kaže astrofizičar Adam Barouz sa Prinston univerziteta, koji nije učestvovao u istraživanju. „Savremena teorija eksplozija supernova izgleda da je u velikoj meri potvrđena ovim podacima.“

Tokom većeg dela svog života, zvezde koje imaju najmanje osam puta veću masu od Sunca stvaraju spoljašnji pritisak kroz fuziju atoma vodonika i helijuma u jezgru, čime neutrališu gravitaciju. Ali kada takvim zvezdama nestane goriva, taj pritisak iščezava i jezgro kolapsira. Gornji slojevi zvezde tada slede isti put, a kada udare o jezgro, stvaraju odbojni udarni talas koji rascepljuje površinu zvezde i oslobađa ogromnu količinu energije i svetlosti — što vidimo kao supernovu.

Kako tačno nastaje ovaj udarni talas dugo je bilo pitanje bez jasnog odgovora. Srećom, oblik udarnog talasa može otkriti šta ga je pokrenulo. Međutim, taj trenutak mora da se uhvati odmah, pre nego što talas bude poremećen materijalom oko zvezde, što može da se dogodi za samo nekoliko sati.

Kako bi uhvatili taj prvi trenutak supernove iz aprila 2024, astronomi su koristili Zevno veliki teleskop Evropske južne opservatorije u Čileu, koji je mogao da posmatra polarizaciju — odnosno orijentaciju — svetlosti supernove. Tehnikom koja se naziva spektropolarimetrija, istraživači su koristili polarizaciju svetlosti kako bi rekonstruisali oblik eksplozije u njenim prvim trenucima.

Njihovi rezultati su pokazali da svetlost nije izbijala jednako u svim pravcima, kao kod tipične zvezde, već je bila izdužena — u obliku masline.
Prve čestice svetlosti i materije ne izlaze sa površine zvezde u savršenoj sferi“, kaže koautor studije Ji Jang, astronom sa Univerziteta Tsinghua u Pekingu. „To je naučno izuzetno važno, jer nam izvorni oblik izbijanja udarnog talasa mnogo govori o tome kako je on uopšte pokrenut u samom srcu zvezde.“

Iako ovi nalazi ne daju kompletno objašnjenje kako se ovaj tip supernove pokreće, oni suzbijaju moguće scenarije.

Posmatranja podržavaju teoriju da udarni talas započinje delovanjem gotovo neuhvatljivih subatomskih čestica — neutrina — koji se energizuju duboko u unutrašnjosti zvezde. To zagreva gornje slojeve zvezde koji padaju ka jezgru, slično vodi koja počinje da ključa u šerpi. Kao što voda ključa u nepravlinim mehurovima, tako se i materijal zvezde pomera u neregularnim obrascima, koji se zatim ukrupnjuju u asimetrični udarni talas.

Ovaj opšti model, kaže Barouz, izgleda da je potvrđen podacima — ali detalji i dalje nedostaju. Da bi se razumele nijanse, biće potrebna nova posmatranja.

Ovo je jedinstven skup podataka koji možda najavljuje mnogo kvalitetnije rezultate u budućnosti, kada uz buduće preglede neba počnemo da otkrivamo sve više i više ovakvih supernova“, kaže Barouz. „Ako makar deo njih bude mogao da se prati sa ovakvom preciznošću, ući ćemo u novo doba dijaloga između teorijskog proučavanja ovih eksplozija i njihovog posmatračkog potvrđivanja.“

Facebook

Najčitanije