O koncertima 19. i 20. februara na sceni Mts Dvorane, o proslavi jubileja – 60 godina uspešne karijere, o čitavoj turneji po Srbiji i regionu, o muzici kao fenomenu i inspiraciji, novim planovima i projektima na pragu, o večnim i tužnim odlascima dragih i divnih kolega, o povratku u Beograd na velike solo koncerte
Današnji gost nam je veoma srećan, kako i ne bi kada slavi divan jubilej: 60 godina uspešne karijere jugoslovenskog rokera.
Poslednji put veliki samostalni koncert u Beogradu imao je 24. jula 2022. godine u Botaničkoj bašti „Jevremovac“ u okviru serije koncerata „Garden Sessions“ u organizaciji i produkciji CEBEF-a (Central beogradskoh festivala).
Ovih godina gledamo ga kao gosta na koncertima „Indexi i prijatelji“ u Sava centru i Mts Dvorani, sbvake druge godine, bio je i u oktobru 2025. gde je redovan član ansambla, pridružio se u jednom periodu kao vokal bluz jazz etno rock grupi „Leb i sol“ iz Makedonije, na sceni je bio gost i bendu „Generacija 5“ u Beogradu na koncertu u klubu Zappa Baza.
Takođe bio je gost na velikom koncertu u Sava centru pre nove rekonstrukcije Plave Dvorane, povodom legendarnog sastava „Korni Grupa“ na čelu sa Kornelijem Kovačem.
Publika ga je veoma dugo i strpljivo čekala za novi koncert u prestonici Srbije, iskonski praznik rokenrola, bluza i soula, a on je tim povodom rezervisao dva koncerta 19. i 20. februara u Mts Dvorani, bivšoj Dvorani Doma sindikata.

Naš gost danas je – DADO TOPIĆ, specijalno za Music Pocket Magazine.
Istorija nam pripoveda sledeće: Dado Topić je muzičku karijeru započeo još u srednjoj školi u grupi „Đavolji eliksiri“ u kojoj je svirao bas i pevao, i 1967. godine postao je deo grupe „Dinamiti“ iz Osijeka.
Stručna javnost ga ceni kao muzičkog umetnika rok, bluz i soul žanra, i sa raznim varijacijama i spajanjima kao blues rock.
Već krajem 1969. godine Dado Topić se pridružio „Korni grupi“ gde je počeo i da komponuje muziku.
Ipak, već početkom 70-ih godina, Topić je napustio „Korni grupu“ i u Zagrebu osnovao svoj sastav „Tajm“ ili „Time“, njegova lična karta.
Debi album „Time“ (1972) za koji je većinu pesama Dado Topić pisao tekst i muziku, paralelno dok je bio u „Korni grupi“, i ova bestseler ploča je godinama kasnije redovno naknadno objavljivana.
Topićev „Time“ je nastupio na „BOOM 76″ festivalu, a koncertna verzija pesme, remek dela od besmrtne balade „Da li znaš da te volim“ je publikovana na ploči „BOOM 76″.


Zajedno sa divnom divom Slađanom Milošević, koja nas je nedavno zauvek napustila, Dado Topić je za Pesmu Evrovizije snimio veliki hit, pop pesmu „Princeza“ koja se kasnije objavljena na maksi singlu. Uspeh te saradnje doveo je do objavljivanja zajedničkog CD-a na kome se nalazi izbor pesama iz karijere Slađane Miloševića i Dade Topića, a ovu numeru su i u poznijim godinama izvodili zajedno, kada se za to ukazivala prilika.
Odavno ga stručna javnost ocenjuje da je poput „jugoslovenskog Igija Popa“.
Koncerti će predstavljati putovanje kroz sećanja, emocije i pogled na živote obojene rokenrolom preko nezaboravnih pesama grupe „Time“, hitova primenjene muzike pesme „Flojd“ kompozitora Zorana Simjanovića za ostvarenje „Nacionalna klasa“ (1979) Gorana Markovića ili TV serije „Bolji život“ (1987) scenariste Siniše Pavića, pesma „Ja hoću život“, u nekim novim, modernijim muzičkim aranžmanima, do „TIME after TIME“ perioda i repertoara.
Uveliko su poznata i imena izvođača koji će sa Dadom proslaviti veliki jubilej.
Tako će velikanu regionalne scene podršku pružiti: rok grupa „Generacija 5“, gitarista i kompozitor Radomir Mihajlović- Točak, YU Grupa – rođena braća Dragi i Žika Jelić, Josip Boček, Igor Vinćetić, Zoran Knežević, Ratko Divjak, Srđan Marjanović, pop zvezde Nevena Božović i Princ od Vranja, i jednu pesmu Dade Topića izvešće i Dejan Cukić, koji će ujedno biti i voditelj celog programa 19.02. i 20.02. u Mts Dvorani.
Sprema se praznik rokenrola dve večeri u mts Dvorani, gde će Dado Topić sa prijateljima proslaviti 60 godina veoma uspešne i plodne karijere. Nazivaju ga „rok titanom“ i bezvremenskim umetnikom.
Biće obeleženo 60 godina muzike, strasti i energije koja je oblikovala generacije u koncertu pod nazivomprema pesmi grupe „Time“ – „Za koji život treba da se rodim“.
Na konferenciji za medije u decembru 2025. godine, u Lisabon Baru u okviru Mts Dvorane, Dadi Topiću su se pridružile kolege – Dejan Cukić, Princ od Vranja, rok kritičar i publicista Petar Janjatović, kao i njegov prijatelj Zoran Knežević, predsednik Srpske Akademije nauke i umetnosti (SANU).
Pitate se sigurno otkud SANU na jednoj rok konferenciji za medije?
Zoran Knežević je bioprvi gitarista sa kojim je Dado Topić svirao u svom prvom bendu „Đavolji eliksiri“, i ovo je bio vredan i emotivan susret.
„Nas dvojica smo počeli zajedno kada smo imali 15 godina, upoznali smo se u gimnaziji. To je bilo vreme „Bitlsa“, „Roling Stonsa“, kada je svaki momak želeo da svira gitaru i postane svetska zvezda, pa smo to želeli i mi“, prisećao se gospodin Knežević u ovom druženju sa predstavnicima sedme sile.
„Mi smo zapravo učili da sviramo gitaru zajedno, jer ni on ni ja u to vreme nismo znali ni akorde, ali krenuli smo i pune tri godine smo svirali u grupi koju smo kasnije i skratili samo u „Eliksiri“. Posle tri godine, oni su nastavli muzičkim putem, a ja sam se opredelio za neku drugu karijeru“, rekao je predsednik SANU i dodao da je kasnije Dado Topić svima pokazao i dokazao koliko je apsolutno genijalan muzičar, dok je on bio „samo“ dobar, kako su mu rekli jednom prilikom.
„I nijedan novinar nije ni dan danas izbegao da me pita, dok sam na ovoj funkciji sada „a vi ste svirali sa Dadom Topićem“, sa osmehom je ispričao Zoran Knežević.

FOTO: Mts Dvorana

Foto: Mts Dvorana
Tada je Topić govorio o gostima, kolegama muzičarima koji su obeležili i opredelili njegovu zavidnu karijeru, ali i životni put.
„Svakako ja ću nastojati da se podsetimo naših dragih prijatelja koji više nisu sa nama, a sa kojima sam delio lepe trenutke kao profesionalac, setićemo se Kornelija Kovača, Slađane Milošević, Akija Rahimovskog, znam da će Princ od Vranja sa mnom otpevati pesmu „Molitva“, Dejan Cukić biće interpretator pesme koju je sam izabrao“, najavio je tada gospodin i prava klasa Dado Topić i dodao da će u ekipi gostiju biti i nekolicina devojaka, jer imaju par divnih dueta.
„Ali svakako biće to jedan koncert divan za publiku i mislim da takav oblik muzičke prezentacije jednog muzičkog programa niko nije uradio. Mi ćemo voditi računa da tenzija raste iz trenutka u trenutak. To će biti jedan početak naše turneje, koja će se nastaviti posle po ostalim gradovima Srbije i regionu“, naglasio je Topić.
Osim koncertne tureje, koja obeležava šest decenija, u planu je više projekata: izdanje svoje biografije kao i dugometražni dokumentarni film, kao sastavni deo celog promo paketa, gde je uključen i novi studijski album „Ponovo na cesti“ Dade Topića i „Time“, koji je objavljen krajem decembra 2025. u izdanju diskografske kuće „Croatia Records / Jugoton“, koji je predstavljen medijima istog dana kada je promovisan beogradski koncert.
Podsetimo, tada je bio zakazan samo 19. februar, ali kada je rasprodat prvi datum, odmah je zakazan i drugi koncert za 20. februar.
Dado Topić ne miruje, uvek je aktuelan i vredan sa novim izazovima, tako je 2024. godine na obnovljenom festivalu pop muzike „Beogradsko proleće“ osvojio drugo mesto glasovima publike za pesmu „Slobodan čovek“.
Tako je otkrio dublje značenje termina sloboda i koliko je moguće da muzičke veličine i zvezde zaista mogu da danas budu slobodne.
„Pojam slobode kada prenesemo u prostor nas muzičara, to znači da je najteže biti iskren prema samom sebi i svojim emocijama, jer uvek podležete mislima „Biti muzičar verovatno je neka privilegija sudbine da nama da tu čast da uživamo u svojim pesmama„, ocenio je Dado Topić.


Foto: Mts Dvorana
Osim toga, Topić se udružio i sa mlađom koleginicom Nevenom Božović na duetu „Igra sudine“, koji će zajedno izvesti na koncertima u Beogradu, i za tu saradnju su dobili nagradu – priznanje od udruženja „Majsko leto“. Priznanje je dodeljeno Neveni Božović na manifestaciji „Klub Pobednika“ u luskuznom i prestižnom Hotelu Moskva u Beogradu, ali je Dado Topić bio sprečen da prisustvuje dodeli.
„Dragi prijatelji, ogromna zahvalnost udruženju „Majsko leto“ na priznanju koje je pesmi „Igra sudbine“ dodeljeno na prestižnoj manifestaciji Klub pobednika u Beogradu. Ova nagrada je dokaz da emocija i muzika pronalaze put do srca. Iskrene čestitke svim nagrađenima! Žao mi je što zbog obaveza nisam mogao biti u prelepom ambijentu hotela Moskva, ali sam duhom bio uz vas. Hvala svima koji veruju u ovu pesmu – pozivam vas da odgledate spot“, zapisao je Dado Topić na društvenim mrežama.
Od saradnji proteklih godina, Dado Topić je snimio kompoziciju „Samo za nju“ sa makedonskim kolegom gitaristom Vlatkom Stefanovskim, u okviru humanitarne fondacije „Plan B“.
„Jedan čovek. Jedna legenda. Jedna nezaboravna noć.“, „Šest decenija strasti, znoja i slave“, „šest decenija karijere – šezdeset godina muzike, strasti i energije koja je oblikovala generacije“.
Tako ocenjuju mediji bogatu i plodnu karijeru Dade Topića i njegovu kreativnu ličnost.
Pred vama i nama je nova muzička priča.
Odnosno, priča velikog i neprevaziđenog Dade Topića.

Foto: Mts Dvorana
VERUJEM DA ĆE PUBLIKA UŽIVATI ZAJEDNO SA NAMA U KONCERTIMA
Približavaju nam se vaši koncerti u Beogradu 19. i 20. februara u Mts Dvorani. Sa kakvim osećanjima prilazite ovim nastupima u prestonici Srbije?
– U prestonici Srbije, u Beogradu, 19. i 20. februara, koncert Dado Topić i prijatelji, to je u sklopu nekog posebnog obraćanja pažnje na 60 godina moje karijere, nazovimo to tako.
Nastojaćemo ovaj koncert pretvoriti u nešto što još nije publika videla.
Životni put nas je vodio raznim pravcima, skupili smo mnogo prijatelja, nemoguće je naprosto zaboraviti njih i njihovu ulogu u našim životima, kako profesionalno, tako i privatno. Tako da ćemo neke od njih pozvati da zajedno s nama odrade te koncerte. Verujem da će publika uživati zajedno sa nama.
Imate li uzbuđenje, tremu, jedva čekate da izađete na scenu Mts Dvorane?
Da, tako je. I jedno, i drugo, i treće. Mislim da je to sasvim opravdano. Mi smo stari mačkovi, mi smo odigrali puno utakmica, imamo puno u nogama, međutim ovo je jedan jedini i takav će zauvek ostati.


Predsednik SANU Zoran Knežević i Dado Topić u Lisabon Baru – Mts Dvorane
MI SMO TRENUTNO NAJBOLJI BEND NA BALKANU – MOGU NAM POZAVIDETI I AMERIKANCI
Odavno se nije desilo da imate dva vezana koncerta u Beogradu, Srbiji. Da li je po tome odgovornost snažnija, možda veći pritisak?
– Ovo je situacija kad imamo ono deža vi (deja vu) jednog projekta koji se dogodio 30 godina pre u Beogradu, kada smo nastupili u SKC-u, radili smo subotu, ali smo morali raditi i nedelju, sada radimo 19. i radićemo i 20. februar. Mene veseli da taj sastav „Time After Time“, posebno u metropoli, ima tako dobru publiku za koju se isplati raditi koliko god je potrebno. Neka svi dođu, neka vide kako sviramo. Mi smo trenutno najbolji bend na Balkanu koji ima live performans na kakvom nam mogu zavideti Amerikanci.
I neobičan vam je naslov ovih koncerata „Za koji život treba da se rodim“, prema pesmi grupe „Time“?
– „Za koji život treba da se rodim“ je obeležila ta pesma. Obeležila je, ne samo moju karijeru, bilo je tu mojih kolega koji su koračali sa mnom, hodali i pevali na istim pozornicama, neki su umrli, neki su otišli u neki drugi biznis. Svi smo mi bili u potrazi za smislom, za sadržajem života koji bi mogao da apsolutno parira našim težnjama i željama da se osećamo kao da smo u raju. Jedino muzika to može da uradi za čoveka, neki su imali sreće, ostali su koračati još uvek s nama, neki nisu, a o njima koji nisu, pevaćemo i na ovom koncertu.



MI IZMISLIMO TAKO MILE ZVUKOVE DA PUBLIKA NE ŽELI DA ODE SA NAŠIH KONCERATA
Kakav vam je bio prvi osećaj kada ste saznali da je prvi koncert rasprodat i da se odmah tim povodom zakazuje drugi? Sigurno vam prija da vas je publika toliko uželela da želi barem dva koncerta u nizu?
– Ne samo dupli koncert u Beogradu, biće još gradova u nizu, proći ćemo kroz sve glavne gradove, ne znam da li će u svima biti dupli koncert, ali mi nikad nismo bili materijalno orijentisani prema svome poslu. Finansije su jedna priča, a svirka, grupe, „Time after Time“ je nešto drugo. Mi imamo generacije fanova koji zaslužuju od nas ono što najbolje radimo, i to je to. Finansije prepuštamo stručnjacima, agencijama koje vodi naš menadžment i o tom-potom, a na nama je da sviramo.
Prethodni solo koncert u Beogradu ste imali 24. jula 2022. godine na otvorenom, u Botaničkoj bašti „Jevremovac“, bilo je to u okviru serije koncerata programa „Garden Sessions“ sa srpskim, regionalnim i inostranim muzičarima. Kakve utiske nosite sa tog nastupa pre skoro četiri godine? Da li imate ponude da ponovo budete na nekom koncertu koji je na otvorenom, možda Kalemegdan ili park Tašmajdan?
– Dolazi letnja sezona, svakako postoje aktuelne open-air stage priredbe.
Mi se svakako visoko kotiramo među potencijalnim izvođačima, jer smo odradili nekoliko stvari na otvorenom i to je jako lepo zvučalo. To uvek ima jedan romantičan prizvuk, mnogo emocija, mnogo lepih trenutaka, jer smo pod mesečinom, pod zvezdama. Ljudi vole taj osećaj, mi normalno prilagodimo repertoar tako da stvorimo jednu božanstvenu atmosferu kada električne gitare prestanu da budu agresivne, nego jednostavno mi izmislimo tako mile zvukove da ljudi neće da odu s tog koncerta, jednostavno kažu „dajte da svirate nam još“.




MISLIM DA JE PRISTOJNO U GLAVNOM GRADU SRBIJE POJAVITI SE NA SVAKE 3 ILI 4 GODINE
JUGOSLAVIJA JE DEFINITIVNO NEZABORAVNA TVOREVINA
Zašto niste češće imali solo koncerte kod nas u Beogradu i po Srbiji? Nadam se da ste svesni da ste veoma popularni ovde, omiljeni, traženi i željeni?
– Upravo zbog toga ja nisam često u Beogradu i u okolini, to je jedan briljantan detalj koji moje fanove stvarno drži u jednom fazonu čekanja, iščekivanja, i kad mi obznanimo koncert, onda dođu masovno. Mislim da nema logike ta neka svakodnevna prisutnost u jednom prostoru, i najjednostavnije dozivanje svoje publike: „Dođite, dođite, evo nas opet sviramo u vašem gradu“. To nije bila politika moga benda niti mog menadžmenta… Mi jednostavno mislimo da je pristojno u glavnom gradu Srbije pojaviti se svake 3-4 godine, ali onda to mora biti koncert za pamćenje.
Sa druge strane, mnoge vaše kolege iz Hrvatske su se odomaćile na ovim prostorima, skoro svaki čas gostuju na festivalima i solo koncertima. Kako vam se čini da se cela bivša Jugoslavija prilično povezuje uglavnom preko umetnosti, pre svega muzike? Da li se onda ima utisak kao da smo ponovo postali ta nikada zaboravljena i nenadoknadiva Jugoslavija?
– Tačno, Jugoslavija je jedna nezaboravna tvorevina. Kultura i umetnost je uvek glavni arbitar u izgradnji jednog bedema koji štiti naša kolektivna sećanja ne samo 5 godina iza nas, nego i u 100 godina iza nas. Jugoslavija je bila jako dobra za puno ljudi, u Jugoslaviji su nikle neverovatno dobre stvari u ekonomiji, u umetnosti, u filmskoj industriji, u teškoj industriji, u veri, u školstvu, u visokom školstvu.
Bili smo u sportu prvaci sveta, bili smo u muzici prvaci sveta, samo, nažalost, oni tamo nisu znali da mi postojimo. Sada je trenutak kad u ovom globalizovanom svetu mi imamo jednakopravnu šansu, kao i svi oni, da pokažemo i dokažemo šta znamo. Ja verujem u ovu generaciju, verujem u mlade ljude koji dolaze.
Jugoslavija će zauvek ostati u našim pesmama i našim delima, možda se neće uvek tako reći punim imenom, ali će se znati o čemu pričamo i o čemu pevamo.


BIĆE PODJEDNAKO DOBRI KONCERTI I 19. I 20. FEBRUARA U MTS DVORANI
Zaista je velika ljubav, možda i najveća u umetnosti uzmeđu Hrvatske i Srbije koliko često gostuju muzičari u obe zemlje kao razmena. Upravo u tom periodu kada ćete vi imati koncerte, dolaze iz lepe naše i – malo ranije Mile Kekin, grupa „Detour“, Neno Belan, Nina Badrić, Silente, kasnije na proleće Boris Novković, „Parni valjak“. Prija li vam što se na taj način uvek spajamo i ne postoji prepreka da se družimo kroz muziku?
– Pa to što kažete, to pitanje treba postaviti upravo navedenim muzičkim umetnicima iz Hrvatske. Zašto oni toliko mahnito vole da sviraju u Srbiji i u Beogradu?
Ima neka tajna veza, ali kakva god bila, jako je lepa i ja se tome veselim, a verujem i vi.
Vi ćete imati veliki broj gostiju na dva koncerta u Mts Dvorani. Da li će biti isti gosti na oba nastupa ili će na drugom koncertu biti nekih iznenađenja? I koliko će repertoar koncerata biti identičan ili će se možda razlikovati sa nekim pesmama?
– Biće, možda, neke male korekcije koje neće niko da primeti, pošto ljudi dolaze izdaleka.
Da li će neki gosti ostati u Beogradu ili će se vratiti doma, to ćemo videti, ali koncert će biti jednako dobar 20. februara, kao i dan ranije, 19. februara.
Kada pogledamo spisak gostiju, veoma bogato i impresivno!
Zašto ste baš njih odabrali za ove koncerte?
YU Grupa
Radomir Mihajlović- Točak
Generacija 5
Dejan Cukić i u ulozi voditelja večeri
Josip Boček
Igor Vinćetić
Zoran Knežević
Ratko Divjak
Srđan Marjanović
Nevena Božović
Princ od Vranja
– Svi ti navedeni gosti koji dolaze na koncerte, to su samo jedni od mnogih koji su izrazili želju da budu prisutni na tim koncertima u Beogradu. Normalno, mi smo dali idealne uslove za sve, da objasne svoje želje, svoje namere, kako, na koji način. S tim da mi imamo svoj vlastiti bend, „Time after Time“, na bini, i da ne možemo baš da lutamo tim različitim žanrovskim prostorima od pevača do pevača. Toliko je sada gostiju, možda će neki doći novi, možda će neki otići, ali uglavnom, više je to njihova zasluga nego naša. Eto, ja se veselim da kad svi dođu, neka osete pozornicu pod nogama, biće to dobar koncert i ’ajmo da se veselimo.




Foto Ivana Botić
NOVI STUDIJSKI ALBUM – „PONOVO NA CESTI“
Kada pogledate svoj život, vi obeležavate čak 60 godina karijere, i kako je navedeno – šest decenija muzike, strasti i energije koja je oblikovala generacije pod nazivom „Za koji život treba da se rodim“. Da li vam je brzo proletelo tih 60 godina kao sjajan jubilej vašeg stvaralaštva? Da li biste nešto izmenili?
– Nije proteklo brzo, 60 godina je ipak jako ozbiljna brojka.
Bilo je tu, kao i u svakom životu i u svakoj karijeri, uspona i padova.
Trebalo je to sve izdržati, trebalo je nakon fijaska i nakon gubitka, popeti se ponovo na stejdž, postati ponovo pobednik na neki način.
Ali, nisu bitne te godine, tih 60 godina, bitni su oni detaljčići, ono što se događalo svakodnevno ili unutar nekih 10-ak ili 15-ak dana, kad smo osvajali i tragali za inspiracijom u studiju, ili šetali po nekim čudnim zemljama, tražeći neke nove motive, nove detalje, kako da iskoristimo što bolje svoje muzičko znanje, da donesemo neke stvari na potpuno jedan novi način.
Tako da 60 godina se skupi, to je istina, ali meni kao umetniku nije prošlo brzo, znam koliko sam se potrošio da potrošim tih 60 godina, isto tako spremam se da ovo što mi je ostalo trošim pametno, mudro i da moj bend i ja ostavimo puno dobre muzike iza sebe.
Vi i diskografski ne posustajete, tako da i u ovim godinama niste se zasitili ni scene ni snimanja u studiju. Imate novi studijski album „Ponovo na cesti“ u izdanju diskografske kuće „Croatia Records“.
Šta nam možete reći o novom materijalu?
Vi ste zaista ponovo na cesti i pozornica je vaš život zauvek?
– To je jedan album koji plasira jednu smirenu notu muzičku, jedno mirno raspoloženje, jedan tip razmišljanja koji je svojstven ljudima koji mirno, jednostavno, disciplinovano prate otkucaj svoga života i jednostavno ne dozvole da nijedna važna stvar promakne njihovom budnom oku ili srcu. Tako da ove pesme, već imamo jedan hit, to je pesma „Troši se polako“ na tekst Duška Trifunovića, ljudi vole tu pesmu, ima ih još nekolicina koje su jako dobre.
Tako da je ovo jedan potpuno novi žanr, rekao bih u trenutku, on je miran, smirujući, on nagovara na razmišljanje, na mudro promišljanje nekih životno važnih stvari i kao takav verujem da će ostati dugo, da će ga ljudi ceniti i voleti.


Sa koncerta „Indexi i prijatelji“ u Sava centru (2025)
BASISTI SU ZAPRAVO VELIKI PEVAČI
Kada se vratimo na vaše početke, u muzičku karijeru ste krenuli još u srednjoj školi u grupi „Đavolji eliksiri“, kasnije samo „Eliksiri“, gde ste bili vokal i bas gitara. Da li ste tada već zacrtali sebi u glavi i srcu da želite da budete rokenrol muzičar i ništa drugo?
Onda se desilo da ste ušli u grupu „Dinamiti“ iz Osijeka, kasnije u „Korni grupu“ kod Kornelija Kovača, gde ste postali i kompozitor. Vaše autorstvo se najviše ističe u bendu „Time“, posle i „Time after Time“. Da li vam je bilo malo kompleksno i naporno da menjate sastave u karijeri? Taman uđete u neki bend, onda se desi da vas izazov vuče na neku novu stranu?
– U „Đavoljim eliksirima“ ja sam bio bas gitarista, u „Dinamitima“ sam bio pevač, u „Korni grupi“ sam bio takođe pevač, u grupi „Time“, zapravo u drugom delu karijere Tajmovaca kad smo svirali u triju, bio sam basista. Tako da ja volim da o sebi razmišljam kao o basisti. Inače basisti su veliki pevači, recimo Sting, Pol Mekartni koji je još uvek jako dobar, Mark King, Stenli Klark, dobro on ne peva baš nešto jako dugo, Džako Pastorijus, sve su to veliki igrači, basisti. Dakle ja sam basista i to želim biti, kad god je prilika ja u bendu volim da zasviram bas.
A kad pričamo o basistima, imamo mi svetsku zvezdu, jednog od najboljih basista.
On se zove Ivan Kukić, rodom iz Strumice, jako mi je drago što je prihvatio poziv da bude naš gost na našim koncertima. I nastojaću da, kad god bude prilika, da ga pozovemo, jer je to jedan izuzetan, stvarno izuzetan momak koga svet treba da vidi i čuje.
Izazovi i situacije kad jedan autor gubi mogućnost kontakta sa određenim muzičarima, to svakako zna biti pogubno i po muziku i po projekat koji je bio zamišljen.
Ali, mene prati sreća tako da jako dobri muzičari mene stalno pozivaju i kažu: „Dado šta radiš, na čemu radiš, koliko toga ima, koliko si blizu realizaciji, je li možemo da sarađujemo?“, tako da sam ja uvek u prilici da mogu da biram s kim ću da sviram i s kim ću da napravim albume, ali ipak ljudska baza za moje stvaralaštvo u studiju uvek su bili Ratko Divjak, Kris Nikols i Josip Boček.

Dado Topić – Portorož, Slovenija, oktobar 2019. godine
ROCK I BLUES SU DVE SESTRE – JA SAM BLUESMAN
Žanrovski gledano, vi ste izgradili reputaciju pevača i muzičara rok, soul i bluz muzike. Kako vi vidite sebe i svoje stvaralaštvo?
– Mislim da čovek svakako sebe u nekom žanrovskom ili stilskom ogledalu prepoznaje kroz neka iskustva koja počinju već u mladosti i koja se poliraju godinama i svakim koncertom ta potraga postaje nekako sve briljantnija i bolja i sva moguća rešenja su maltene jako blizu. Rok i bluz su dve sestre, rekao bih. Dva muzička stila koji koriste slične elemente, jedino je razlika u količini energije koja se tu ulaže, da li instrumentalno, da li vokalno.
Tako da ja jesam, ja uvek govorim da sam počeo kao bluz pevač, kasnije sam otkrio tajnu kako na svom maternjem jeziku da zvučim solidno, jer to je najveći problem svih pevača koji počnu karijeru pevajući kavere – obrade na engleskom i nekom drugom stranom jeziku, pa kad počnu da pevaju na svom maternjem, tu se događaju čudesa, jer jednostavno ne mogu da prepoznaju svoj glas, niti svoju interpretaciju. Ja sam davno preboleo te bolesti, naučio sam kako da svom vokalu dam određene prizvuke i određene alikvote da on zvuči interesantno i kad je osećajan i kad je agresivan i kad je tih, i kad je glasan, tako da ja mogu da kažem za sebe da znam da pevam. Ja sam bluzmen.
Ima li novih žanrova danas u muzici, što kod vas, što inače globalno?
– Ima, ako pratite mlade ljude, primetićete sigurno da se događa jedan incident na svetskoj sceni, gde se globalno koristi ono što zovemo popularno – artificial intelligence, kada se ljudima koji pevaju, daju prizvuci nekih pevača.
Možete bilo kojoj mašini zadati da čovek zvuči kao Frenk Sinatra, on će zvučati kao Frenki, nebitno o tome da li se radi o devojci ili o momku, ili ne znam da li će to biti bilo koji umetnik čiji je glas na traci i koji može da se ubaci u tu mašinu.
To je ono što će stvarati zablude, jer ništa dobro od toga neće doneti, malo će biti tu problema sa identifikacijom pravih i nepravih, to jest avatara robota i ovih pravih ljudi od krvi i mesa. Malo ćemo se tu posvađati sa autorskim pravima i ljudima koji proizvode te avatare, ali kasnije će se sve umiriti jer pozornica je samo za žive ljude.


DINAMITI IZ OSIJEKA :
1. Stara dobra vremena Ratko, Dado, Berto, Joza,
2. Berto, Ratko,Dado, Joza,
NEPROLAZNI HITOVI I DANAS: „FLOJD“, „PRINCEZA“, „BOLJI ŽIVOT“
Na koncertu ćete izvoditi i vaše popularne pesme snimljene kao primenjena muzika – „Flojd“ za hit film „Nacionalna klasa“ Gorana Markovića, kompozitora Zorana Simjanovića i „Bolji život“ za istoimenu TV seriju iz pera nedavno preminulog scenariste Siniše Pavića – pesma „Ja hoću život“, koju smo svi obožavali u Jugoslaviji, kompozitora Vojislava Kostića. Kako gledate na ta vremena stare Jugoslavije?
– Sve te pesme koje ste nabrojali, to su sve mega hitovi koji su obeležili jedan dugi period jugoslovenske stvarnosti, i naprosto je danas nemoguće zaobići te hitove, jer su jednostavno toliko moćni, toliko generacija su preživeli, jer generacije nose to sa sobom iz jedne u drugu. Tako da tim pesmama ne možemo ništa da zamerimo, to je ono što nas je povezalo, to je ono što je stvaralo ambijent i atmosferu nekog zajedništva. Tu smo zajedno plesali, zajedno se ljubili, zajedno se družili, tako neka ostane i dalje i svi srećni.
Kvalitet tih numera je neprolazan, večan, bezvremenski? Pesme se planiraju u nekim novim, modernijim muzičkim aranžmanima?
– Te pesme su uvek podložne reizdanjima i rimejkovima, to je poznata stvar u svetu, svi vole te mega hitove malo da ofarbaju, da ih oforme na neki drugi način, to su jednostavno moderna vremena, a moderna vremena traže te stvari.
Mi imamo jednog di-džeja koji će odraditi „Flojda“ na jedan potpuno drugi način, dosta interesantno, verujem da će to ljudi zavoleti. Važno je samo da svi zajedno pevaju: Flojd, Flojd, Flojd, Flojd, Flojd.



SLAĐANA MILOŠEVIĆ ĆE NA KONCERTU BITI PONOVO SA NAMA
Dodatnu popularnost ste imali i u duetu sa našom rokenrol divom Slađanom Milošević – „Princeza“, retko prelepa pesma. Nažalost i nju smo zauvek izgubili. Kako ste se osećali kada vas je zatekla ta vest o njenom odlasku? Imaćete omaž ovoj dami kroz ovaj koncert?
– Slađa je bila prijateljica mnogima, meni je bila iskrena prijateljica.
Imao sam sreću da nas dvoje pevamo jednu od najlepših balada „Princeza“ na ovim prostorima, koja, kao što kažete, dan danas greje srca mnogim ljudima. Nijedna svirka moja, nijedan koncert nije prošao, a da nismo svirali „Princezu“, tako ćemo i sada.
Kakva su vam sećanja na ovu saradnju? Uspeh hita „Princeza“ doveo je do objavljivanja zajedničkog CD-a na kome se nalazi izbor pesama iz karijere Slađane Milošević i vaše. Neki umetnici su jednostavno nezamenljivi?
– Ima još nekolicina naših drugara koji su otišli, setićemo se i njihovih pesama ili pesama posvećenih njima, tako da to je naš dug. Ne možemo jednostavno prolaziti u životu pokraj takvih veličina koje su obeležile stotine i hiljade glasova ljudi koji dan-danas izgovaraju njihovo ime, tako da biće to lep koncert i Slađa će biti ponovo među nama.
NISAM JA TIP KOME MNOGO PRIJAJU POHVALE
Omaž na koncertu će biti i drugim vašim kolegama koji su nas napuštali umetnici – Kornelije Kovač, Aki Rahimovski. Napuštaju nas tako iznenada velikani i dive, eto u dva dana dve neprolazne dame – Senka Veletanlić i Beti Đorđević. Pre njih Gabi Novak i njen sin Matija Dedić, kao i ranijih godina Arsen Dedić. Bude li vam teško kada odlaze najbolji i najbolje?
– Teško je prihvatiti činjenicu da jedan od dragih prijatelja, dugogodišnji saradnik jednostavno ode, da više ne možete da ga zovete na kafu, ne možete da svirate gitaru, ne možete da zapevate neku pesmu njegovu ili vašu. To su bolni trenuci, ali ne treba ostajati na tome. Život ide dalje, onaj kosač stalno korača uporedo sa nama. Život je lep i treba slaviti ovo što imamo, krasne i dobre ljude nosite u srcu, ali borite se za svaki trenutak kao da je tek otvoreno sve pred nama i kao da tek treba sve da se dogodi.
Dobijate velike i važne komplimente tokom bogate karijere: „Dado poseduje istu snagu i sa pravom nosi epitet „jugoslovenskog Igija Popa“, „neponovljivi, bezvremenski, „rok titan“. Prijaju li vam takve pohvale?
– Ne znam baš koliko sam ja tip kome prijaju pohvale.
Naime, vreme upoređivanja sa drugim ljudima sa scene je prošlo davno. Ja sam i na početku i sada uživao u nekom odmeravanju snaga kad smo pričali o tome ko je bolji basista ili ko bolje aranžmane pravi, ko bolje harmonije smišlja i ko je u tom kontekstu nekako modernije, bliže mladoj generaciji. Mislim da izgled nije prevashodno nešto zbog čega ljudi obraćaju pozornost na nekoga, to može da je u žanru muzike koja je uglavnom zabavna, plesna ili varijetetska ili cirkuska, ali rok muzika, to je sasvim nešto drugo. Vi možete totalno da ugasite svetlo na bini kad svira dobar bend, ljudi će uživati par sati, neće niko da se odmakne od stejdža, jer to je jednostavno to. Naša perjanica je muzika i to je ono što nas krasi, sve ostalo nije bitno.
IDEMO NA TURNEJU PO SRBIJI I CELOM REGIONU – OD MAKEDONIJE DO BOSNE I HERCEGOVINE
„Jedan čovek. Jedna legenda. Jedna nezaboravna noć.“, tako je opisano u najavi za koncert. Kako je sada zakazan i drugi koncert, onda će ovo biti dve nezaboravne noći? Takođe se kaže – „Šest decenija strasti, znoja i slave“ i „šest decenija karijere – šezdeset godina muzike, strasti i energije koja je oblikovala generacije“?
– Sve su to interpretacije raznih naših prijatelja iz medija koji lepim rečima oslikavaju to što će se dogoditi i 19. i 20. februara – ta dva koncerta.
Ja jednostavno uživam kad imamo toliku naklonost medija, jer nekako novinari i mi zajedno stvaramo ambijent, zajedno stvaramo pozornicu na kojoj će se dogoditi jedna dobra muzika, jedan dobar koncert. Jednostavno to je tako, i zapravo tako je uvek bilo i tako će uvek biti. Jednostavno mi smo zaduženi za to, zato što to naša publika od nas očekuje.
Odabrali ste da početak obeležavanje vašeg jubileja od 60 godina muzike krene iz Beograda jer smatrate da su vam se „svi najvažniji događaji vezani za muziku dogodili upravo u Beogradu“?
U koje gradove i zemlje po regionu dalje idete na vašoj putanji?
– Svakako idemo: Novi Sad, Niš, Kragujevac, Valjevo, Vrbas. Zatim imamo jedan openair, koncert na otvorenom, letnji festival početkom šestog meseca u Temišvaru (jun u Rumuniji, prim. aut.). Onda se vraćamo, idemo u Makedoniju, zatim idemo u Crnu Goru, imaćemo užasno puno posla, samo Bože zdravlja da stignemo sve da obavimo. Prvi maj i drugi maj palimo u Sarajevo, sviramo u Sarajevu dva dana.




Foto: Ivana Botić
NOVI PROJEKTI UOČI 60 GODINA KARIJERE: BIOGRAFIJA, KNJIGA PESAMA, DOKUMENTARNI FILM
Osim novog albuma, u sklopu jubileja od 60 godina karijere, planira se i objavljivanje knjige – biografije o vama i dokumentarni film? Možete li nam malo više reći o tim formama, kada će se pojaviti i ko su autori?
– Biografija je u pripremi, još malo pa ide u štampu. Isto tako i knjiga pesama.
Dokumentarni filmovi su već u radu, u obradi, neki u pripremi. Neki scenariji se dorađuju, ima jako puno zainteresovanih za njihove verzije takvog jednog projekta. Pa, veselimo se tome, izabraćemo najbolje što bude, ali svaki takav rad zahteva puno posla, puno istraživanja, puno kopanja po pravim činjeničnim dokazima i dokumentarnim stvarima. Kad sve to bude u redu, bićemo prvi da se javimo u medijima. Biće to dobro.
Odabrali ste i da se u ovoj fazi karijere malo i takmičite: tako ste na festivalu pop muzike „Beogradsko proleće 2024“ drugo mesto glasovima publike za pesmu „Slobodan čovek“. Novo dokazivanje i novi trijumf za vas? Šta je ili ko je danas uopšte – slobodan čovek? Ima li takvih?
– Mislim da je sloboda čoveka sadržana prvenstveno u načinu razmišljanja o samom sebi, o njegovoj ulozi u stvarnom životu i koliko on stvarno je dominantna osoba koja donosi odluke. Sloboda lagano može biti uskraćena ako niste pažljivi, ako niste dovoljno sposobni da branite svoje stavove ili da branite ono što ste stvorili i u što ste verovali. Sloboda je najlepši dar za one koji su uspešni u tome da svoje zastave drže visoko, da svoja sidra nikad ne bacaju u tuđe dvorište, da jednostavno idu putem pravde, pravilno, uspravno, kao pravi ljudi ovoga 21. stoleća.
Ivan Makragić
Ivan Makragić je dramaturg, novinar i kreativni autor rođen u Beogradu, snažno vezan za umetnost, kulturu i medije. Njegova raznovrsna karijera obuhvata radio, televiziju, film, pozorište i digitalne platforme. Pisao je za TANJUG i brojne domaće i regionalne medije, a danas radi kao corporate i content writer u kompaniji Zepter International.
Kao autor neguje stil koji spaja stručnost, kulturološku osetljivost i toplinu pripovedanja. Piše o filmu, muzici, pozorištu, televiziji i pop kulturi, stvarajući tekstove koji povezuju znanje, iskustvo i emotivnu dubinu.