Deset pesama koje su oblikovale Roberta Planta

Od debi singla Rolingstonsa do gospel balade koju peva Alison Kraus — Robert Plant je za Gardijan i BBC izdvojio deset pesama koje su obeležile njegov život, daleko od senke Led Zepelina.

1. „Come On“ – Rolingstonsi
Pre nego što je postao Persi sa zlatnim uvojcima, Robert Plant je bio dečak iz Vest Midlandsa kom je muzika bila jedini prozor ka spoljnom svetu. Prva pesma na njegovoj listi to dokazuje – „Come On“, debi singl Rolingstonsa. Za tinejdžera koji o londonskoj sceni nije znao gotovo ništa, ta pesma je bila kapija ka bendu čiji je zvuk vukao korene pravo iz delta bluza. Imao je sreće da ih gleda uživo, na njihovoj prvoj turneji, deleći binu sa Bo Didlijem i Litl Ričardom – veče za koje kaže da je bilo, jednostavno, posebno.

2. „It’s For You“ – Sila Blek
Sledeći izbor je potpuna promena pravca. „It’s For You“ Sile Blek, pesma koju su joj gotovo kao poklon napisali Džon Lenon i Pol Makartni, ostavila je trag kakav Plant ne zaboravlja – kaže da mu je njen glas ostao u sećanju zauvek.

3. „I Just Want to Make Love to You“ – Eta Džejms
Na listi se našla i ova numera – bluz standard koji je sredinom šezdesetih kružio svakom klubu u Britaniji u kom su mladi rokeri učili zanat slušajući američke ploče. Plant ne objašnjava zašto je baš ona ostala uz njega, ali njeno mesto na listi govori dovoljno samo po sebi – to je zvuk kojim je odrastao.

4. „You Beat Me to the Punch“ – Meri Vels
Tu je i jedan od ranih Motaun hitova, koji je krajem pedesetih i početkom šezdesetih lansirao Vels u status prve velike zvezde te diskografske kuće, pre nego što je pažnju preuzela Dajana Ros.

5. „I Ain’t Superstitious“ – Jef Bek Grup
Peti izbor vraća priču u bluz-rok vode – bend u kom je tada svirao i Džimi Pejdž čovek sa kojim će Plant, samo nekoliko godina kasnije, napisati jedno od najvažnijih poglavlja u istoriji rok muzike.

6. „Alone Again Or“ – Love
Sa ovom numerom stižemo do kraja šezdesetih i kalifornijske psihodelije – pesma sa kultnog albuma Forever Changes, koja je svojevremeno oblikovala čitavu generaciju kantautora s obe strane Atlantika.

7. „Chestnut Mare“ – The Byrds
Ova numera predstavlja onaj trenutak kad se rok počeo venčavati sa kantri zvukom – epska pesma koja je, baš kao i Plant kasnije, dokazivala da žanrovske granice nisu nešto čega se vredi držati.

8. „Down to the River to Pray“ – Alison Kraus
Gospel predah dolazi sa ovom tradicionalnom pesmom, duboko ukorenjenom u apalačku muziku – izbor koji u potpunosti ima smisla s obzirom na to da će Plant, iste godine kad je davao ovaj intervju, sa Kraus snimiti album Raising Sand.

9. „Amelia“ – Džoni Mičel
Folk dobija svoje mesto kroz pesmu umetnice koju Plant naziva kraljicom čitavog tog zvuka s kraja šezdesetih, hvaleći njene koncerte kao nešto duboko dirljivo i scenu Lorel Kanjona kao mesto gde se, makar na trenutak, rađalo nešto zaista posebno.

10. „And It’s Still Alright“ – Natanijel Rejtlif
Na kraju liste nalazi se iznenađenje – ne arhivski snimak, nego savremeni izbor. Plant ga opisuje kao jednog od retkih koji nosi baklju soul muzike dalje. Lepo je videti čoveka koji je sa Led Zepelinom definisao jednu eru kako i dalje, u svojim sedamdesetim, ostavlja prostora za nekog mlađeg da ga iznenadi – dokaz da dobar ukus, za razliku od kose, ne mora nužno da prosedi.

Facebook

Najčitanije