„Disciplina“ i „kičma“ – Kako je nastalo ime kultnog benda i zašto je bio ignorisan

Priča o bendu koji je rođen iz pepela Šarla Akrobate, odbio da ima gitaru i postao jedan od najvažnijih eksperimenata jugoslovenske muzike.

„Disciplina“ i „kičma“ – trenutak koji je odredio sve

Krajem 1981. godine, nakon raspada Šarla Akrobate, Dušan Kojić „Koja“ i bubnjar Nenad Krasavac „Kele“ odlučili su da nastave zajedno. Kako je kasnije ispričao Koja, ime benda nije nastalo nakon dugih razmišljanja – već bukvalno na prvoj probi. Koja je izgovorio reč „disciplina“, Kele je dodao „kičme“ – i tako je nastao naziv koji je savršeno oslikavao ono što su želeli da stvore.

Prva postava imala je i drugog basistu, Srđana „Đileta“ Markovića, ali je Koja brzo odlučio da bend ostane duo – samo bas i bubanj. Bez gitare. Bez kompromisa. Taj minimalistički pristup postaće njihov zaštitni znak.

Prvi zvanični pomen imena benda pojavio se u intervjuu za časopis Džuboks, novembra 1981. godine.

Debi album koji su svi odbili

Disciplina kičme pripremila je materijal za svoj prvi album, ali su ga sve velike jugoslovenske izdavačke kuće odbile. Razlog je bio jednostavan – zvuk je bio previše eksperimentalan, previše minimalistički, previše nekomercijalan.

Konačno je 1983. godine album Sviđa mi se da ti ne bude prijatno objavio slovenački Helidon, u tiražu od svega 500 primeraka. Snimljen je u ljubljanskom studiju Tivoli, od 6. do 12. decembra 1982. godine, uz pomoć producenata Tonija Jurija i Nebojše Antonijevića „Antona“ iz Partibrejkersa, koji je potpisan kao „Riki Rif“.

Album je doneo pesme poput „Nemoj“, „Pečati“ i „Mozak“ – od kojih su neke poticale još iz perioda Šarla Akrobate. „Pečati“ su naročito zanimljivi – pesma se bavila birokratijom u socijalističkoj Jugoslaviji, a sadržala je i deo jugoslovenske himne „Hej Sloveni“, kao hommage Hendriksovoj obradi američke himne.

Zašto je bio ignorisan – i zašto je to promenilo sve

Decenijama je Disciplina kičme bila ignorisana od strane mejnstrim medija. Njihov zvuk – baziran isključivo na basu i bubnjevima – bio je previše čudan za radio i televiziju. Ali upravo je ta otpornost na komercijalizaciju stvorila kultni status.

Kako je jedan kritičar primetio, njihova muzika je bila „abrazivna, repetitivna i namerno otuđujuća“ – ali upravo zato i jedna od najoriginalnijih i najnaprednijih na jugoslovenskoj sceni.

Tek pred raspad Jugoslavije stiglo je priznanje. Bend je počeo da privlači pažnju medija, a pesma „Buka u modi“ postala je nezvanična himna studentskih protesta 1996/1997. godine.

Danas se Disciplina kičme smatra jednim od najvažnijih rok bendova sa ovih prostora – dokaz da upornost i vera u sopstveni zvuk na kraju donose svoje.

Facebook

Najčitanije