Fotografija: Wikipedia

MPM Reflektor: Pesma o usamljenosti, ironiji i ljudskoj potrebi za verom

Kako je jedna vožnja kroz Kaliforniju i propovednik na radiju inspirisao Mik Džegera da napiše jednu od najneobičnijih pesama u istoriji rokenrola.


Kada su The Rolling Stones počinjali, svirali su pesme svojih uzora — Madi Votersa i Čaka Berija. Više nego išta drugo, privlačio ih je zvuk američkog juga, onaj iz Čikaga, Memfisa i Bakersfilda. U tim korenima pronašli su svoj identitet, spajajući bluz, soul, boogie i country u prepoznatljiv ton. Taj duh nikada ih nije napustio, a posebno se čuje u pesmi Far Away Eyes sa albuma Some Girls iz 1978. godine.


Kako je nastala pesma


U kasnim sedamdesetim, dok je svet plesao uz disko, The Rolling Stones su tražili drugačiji ton. Pesma Miss You osvojila je američke top-liste, ali upravo na njenoj B-strani krila se priča o usamljenosti, ironiji i nekoj tihoj duhovnoj potrazi. To je bila Far Away Eyes.

Iz intervjua iz 1978.

Novinar: „Možete li nam reći kako ste bili inspirisani da napišete Far Away Eyes?“
Mik Džeger: Polupijani Mik. „Pa, vozio sam se sam, slušao radio… i čuo sam sveštenika. Nedeljom su sve kantri stanice u Los Anđelesu prepune gospela, znaš? Ljudi zovu, mole se, traže pomoć. I onda sve završi sa ‘pošalji deset dolara’. To je bilo toliko stvarno da sam morao da napišem pesmu o tome kada
sam došao u stan.“


Taj polugovoreni, polupevani ton prenet je i u samu pesmu. Džeger, sa lažnim južnjačkim akcentom, ne podsmeva se veri — on je pretvara u scenu iz života. Usamljenost na autoputu postaje metafora duhovne potrage: glas na radiju, beskrajni put i osećaj da negde, u daljini, postoji neka devojka „dalekih očiju“.




Snimanje i zvuk

Pesma je snimljena u Parizu, u čuvenom studiju Pathé Marconi, između oktobra i decembra 1977. godine. Roni Vud svira pedal-steel gitaru — instrument koji unosi melanholiju i nežnost, gotovo nalik uzdahu. „Roni je bio neverovatno raznolik“, rekao je inženjer Kris Kimzi. „U Far Away Eyes njegova pedal-steel svirka unela je toplinu koja povezuje ironiju i tugu.“

Džeger je kasnije priznao da je na pesmu delimično uticao Grem Parsons, bivši član grupe The Byrds, s kojim je često svirao i razmenjivao ideje o country muzici. „Grem mi je pomogao da razumem country pevanje. Pre njega, Kit i ja smo ga samo prepisivali s ploča“, rekao je Džeger. „Ali ne bih rekao da je Far Away Eyes direktno pod njegovim uticajem — ona ima taj naš, sardonični dodir.


MPM zaključak

Iako je Far Away Eyes bila tek B-strana jednog singla, postala je pesma koju fanovi i danas citiraju. Njen ritam podseća na sporu vožnju pustinjskim autoputem, a njen tekst — na večitu ljudsku potrebu da negde pronađemo smisao. Džeger je jednom rekao: „To nije ruganje, to je ljubav. I kada se šališ, možeš da kažeš mnogo više nego kad si ozbiljan.“

Upravo u toj iskrenoj jednostavnosti leži snaga pesme — Far Away Eyes govori o ljudskoj potrebi za verom, čak i kada je ta vera polusmešna. Ona je mešavina ironije i empatije, trenutak u kojem Mik Džeger uspeva da bude istovremeno ciničan i duboko iskren. I dok Vudova gitara tiho „plače“, a glas propovednika odjekuje iz daljine, pesma nas podseća da humor i tuga u muzici često idu ruku pod ruku — kao vera i sumnja u ljudskoj duši.

Facebook

Najčitanije