Kako je propao rokenrol Foto: Web Media

Recenzija filma: Kako je propao rokenrol 1989.

Režija: Zoran Pezo, Vladimir Slavica, Goran Gajić
Scenaristi: Branko Vukojević, Aleksandar Barišić, Biljana Pajkić
Produkcija: Centar film, Radio-televizija Beograd
Muzika: Vladimir Divljan (Idoli), Srđan Gojković Gile (Električni orgazam), Dušan Kojić Koja (Disciplina kičme)
Premijera: 1989, Jugoslavija
Uloge: Branimir Brstina, Nebojša Bakočević, Anica Dobra, Branko Đurić, Oliver Mandić, Velimir Bata Živojinović
Nagrade: Zlatna Arena za montažu, Pula Film Festival 1989,

Rokenrol kao ogledalo epohe

Kada je u proleće 1989. godine na bioskopska platna stigao film Kako je propao rokenrol, činilo se kao da jugoslovenska publika gleda sebe — u vremenu kada je rokenrol još uvek bio ozbiljan izraz slobode.
Film je oblikovan kao omnibus od tri priče, svaka sa svojim tonom, porukom i muzičkim identitetom.


Prvi čin — „Do izvora dva putića“

U režiji Zorana Peza, otvarajuća priča prati mladića Komu, buntovnika koji želi da dokaže ocu da rokenrol nije prolazni hir.
Da bi to učinio, prerušava se u folk zvezdu „Nindžu“ i započinje igru između umetnosti i estrade.
To je oštar komentar o društvu koje počinje da menja vrednosti — o vremenu kada se idealizam povlači pred profitom, a scena postaje maskenbal.


Drugi čin — „Nije sve u ljubavi (ima nešto i u lovi)“

Režiser Vladimir Slavica gradi nadrealnu priču u kojoj se junaci, nalik modernim mitovima, zaljubljuju, gube i ponovo pronalaze.
U svetu koji se raspada, ljubav postaje jedini oblik otpora.
Ovaj deo filma nosi mračni humor i ironiju, ali i romantiku, u kojoj se vidi duh osamdesetih — strast, ironija i melanholija u istoj rečenici.


Treći čin — „Ne šalji mi pisma“

U režiji Gorana Gajića, poslednji segment donosi emotivnu priču o dvoje mladih, Evi i Đuri, čiji mir narušava jedno pismo.
To je najintimniji deo filma, gotovo poetski, sa Sonjom Savić i Nikolom Kojom u glavnim ulogama.
Njihov odnos, pun nerazumevanja i tišine, postaje metafora za kraj jedne generacije — generacije koja je odrasla uz pojačalo, a završila u tišini tranzicije.

Muzika kao lik

Muzika glavni stub filma — i to s pravom.
Tri muzičara, tri autorska glasa — Vladimir Divljan, Gile i Koja — komponovali su originalne teme koje nisu bile samo prateći ton, već likovi za sebe.
Njihove pesme nose ritam svake priče, povezuju segmente i grade puls filma.
Posebno upečatljiv lik je Zeleni zub, Kojićev alter ego, koji povezuje sve delove i daje filmu simboličku celinu — kao savest, duh i ironiju jugoslovenskog rokenrola.


Film koji nije propao

Kako je propao rokenrol nije priča o kraju muzike, nego o kraju jednog sveta.
Iako naslov zvuči kao epitaf, film je u stvari svedočanstvo o vremenu kada su umetnici i dalje verovali da pesma može promeniti stvarnost.
U Novostima je zabeleženo da je film bio nagrađen Zlatnom arenom za montažu na Pulskom festivalu 1989. godine — priznanje za vizuelni i narativni eksperiment koji je ostavio dubok trag.


MPM Pečat

Danas, više od tri decenije kasnije, ovaj film i dalje zvuči — i to glasno.
Njegove priče, glumci i muzika podsećaju nas da rokenrol nije propao.
Samo se preselio — u sećanja, ploče i srca onih koji ga još uvek čuju.

Facebook

Najčitanije