Lynn Goldsmith

„Sad sam za rasizam“: Kako je Kleptonov pakleni govor iz 1976. pokrenuo muzički pokret

Jedna od najsramnijih epizoda u istoriji roka dogodila se pre tačno pola veka, ali njen odjek traje i danas. 5. avgusta 1976. godine, na bini birmingemskog Odeona, gitaristički virtuoz Erik Klepton (Eric Clapton) izgovorio je reči koje su šokirale publiku i pokrenule lavinu događaja koji su zauvek promenili britansku muzičku i društvenu scenu.

„Sad sam za rasizam“: Pijani govor pun mržnje

Te večeri, pod uticajem alkohola i droge, Klepton se obratio publici. Ono što je usledilo bio je jeziv monolog pun ksenofobije i rasističkih uvreda. „Nekada sam bio za drogu, a sada sam za rasizam. Mnogo je jače, čoveče“, mrmljao je gitarista .

On je otvoreno podržao kontroverznog političara Enoka Pauela (Enoch Powell), poznatog po svom antiimigracionom „Govoru o krvavim rekama“ iz 1968. Klepton je pozvao publiku da glasa za Pauela kako bi sprečili Britaniju da postane „crna kolonija“ . Usledio je niz psovki i uvreda na račun doseljenika. „Izvedite strance napolje… Izvedite crnčuge i crnje… Ovo je Engleska, ovo je bela zemlja, ne želimo da ovde žive crni crnčuge i crnje“, govorio je .

Ironija koja je posebno zaparala javnost bila je činjenica da je Klepton u to vreme bio na vrhuncu slave zahvaljujući obradi rege hita Boba Marlija „I Shot the Sheriff“ – umetnika čija je muzika proizašla iz potpuno drugačije, afro-karipske kulture .

Iskra koja je zapalila pokret

Gadljivost koju je izazvao Kleptonov ispad nije splasnula. Među posetiocima koncerta bio je i Red Sonders (Red Saunders), socijalistički fotograf i aktivista . Osećajući se prevarenim od strane muzičara čiju je muziku voleo, napisao je oštro pismo muzičkim časopisima NMEMelody Maker i Sounds.

„Šta se dešava, Erik? … Pola tvoje muzike je crnačko. Ti si najveći kolonizator rok muzike“, pisao je Sonders. Pismo je završavao pozivom na borbu: „Želimo da organizujemo masovni pokret protiv rasističkog otrova u muzici… podržite ‘Rock Against Racism’ (Rok protiv rasizma).“ Dodao je i psovku: „P.S. Ko je upucao šerifa, Erik? Sigurno nisi bio ti!“ .

Odgovor čitalaca bio je ogroman – stotine pisama podrške pristiglo je u redakcije. Tako je rođen pokret „Rock Against Racism“ (RAR), koji je trebalo da postane jedan od najuticajnijih antifašističkih pokreta u istoriji Velike Britanije .

„Muzika koja spaja“: Uspon Rock Against Racizm-a

U vreme kada je neonacistički Nacionalni front bio četvrta politička partija u zemlji, a rasni napadi na ulicama svakodnevnica, RAR je ponudio moćan odgovor . Pokret je organizovao koncerte, festivale i marševe, okupljajući crne i bele muzičare i publiku pod sloganom „Reggae, soul, rock’n’roll, jazz, funk and punk“.

Kulminacija je bio karneval u Viktorija parku u Londonu 1978. godine, na kome se okupilo preko 100.000 ljudi . Nastupili su pankeri, rege izvođači i rok bendovi, šaljući jasnu poruku da muzika treba da spaja, a ne deli. Pevač Bili Brag (Billy Bragg) opisao je taj događaj kao „trenutak kada je moja generacija odabrala stranu“ .

Godine kajanja i neizbrisiva mrlja

Klepton se dugo godina nije izvinjavao, čak je u jednom intervjuu iz 1976. ispad nazvao „smiješnim“ . Tek decenijama kasnije, pod pritiskom i u dokumentarnom filmu Life in 12 Bars iz 2018., priznao je sramotu. „Bio sam toliko posramljen onoga što sam bio, neka vrsta polu-rasiste, što nije imalo smisla. Pola mojih prijatelja su bili crnci, izlazio sam sa crnkinjom i zastupao sam crnačku muziku“, rekao je tada . Krivicu je pripisao teškoj zavisnosti od alkohola i kokaina.

Ipak, ovaj događaj ostao je neizbrisiv deo njegove biografije. On svedoči o destruktivnoj moći reči javnih ličnosti, ali i o tome kako se jedan čin mržnje može pretvoriti u pokret solidarnosti koji oblikuje istoriju. Kako je jedan od osnivača RAR-a, Red Sonders, rekao: „Morao si da se boriš protiv rasističkog otrova, inače bi završio u kanalizaciji sa pacovima“ .

Facebook

Najčitanije